“Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem.” (Rimljanima 10,2)

Revnovanje za Boga bez uključivanja razuma je fanatizam. Crkva je stoljećima bila puna ovakvih ljudi. Pavao je, naime, i sam podlegao ovoj bolesti: “Ja sam”, tvrdi on, “doista nekoć mislio da sam dužan žestoko se suprotstaviti djelom imenu Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu. Kao što sam osobno mnoge svete zatvarao u tamnice, pošto sam na to od velikih svećenika bio ovlašten, tako sam, kad su bili osuđivani na smrt, to odobravao.” (Djela 26,9-11) I opet: “… te kako sam napredovao u židovstvu i nadmašio sve vršnjake.” (Galaćanima 1,14)

Pavao je znao što to znači biti iznimno revan medu revniteljima. C. K. Barret ističe da se “nijedan narod nije predao Bogu s takvom gorljivošću kao Izrael”. Rabin Juda ben Tema lijepo je opisao ovaj mentalitet riječima: “Budi snažan kao leopard, brz kao orao, poletan kao gazela, hrabar kao lav u vršenju volje svog Oca koji je na Nebu.” (Aboth 5,20)

Ali sva gorljivost na svijetu nije dovoljna bez znanja koje njime upravlja. Jean Calvin ističe da je “bolje, kao što kaže Augustin, ići hramajući pravim putem nego svom snagom trčati” pogrešnim putem. Gorljivost bez znanja je porok a ne vrlina. Svaka zajednica ima nekoliko ovakvih pojedinaca. Kao i u priči o slonu u prodavaonici porculana, i oni oponašaju neobraćenog Pavla s njegovom vlastitom pravednošću.

Kakvo im znanje nedostaje? Isto koje je nedostajalo u Pavlovom ranom iskustvu: spoznaja da mi nismo samodostatni već potpuno ovisni o spasonosnim zaslugama Isusa Krista. Ovakvo razumijevanje donosi i poniznu gorljivost koja prepoznaje i naše slabosti i silu grijeha, ali i svemoćnu Božju silu.

Oni koji misle da znaju, primjećuje Martin Luther, uzrokuju beskonačne probleme, ali “onaj koji zna da ne zna nježan je i voljan dopustiti da se njime upravlja”.

Bog želi da mi revnujemo. Ali to treba biti gorljivost ispunjena znanjem, znanjem o našoj krhkosti, sklonosti da drugima objavimo Boga, i najviše od svega, svijest o našoj potrebi za Njegovom milošću koja nas mijenja. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)