“Što ćemo dakle reći? Zar kod Boga ima nepravednosti? Daleko od toga! Jer Mojsije veli: Milosrđe iskazujem onomu komu ga iskazujem, a imam samilosti s onim s kime je imam.'” (Rimljanima 9,14.15)
Pavao je u Rimljanima 9,6-13 odgovorio na pitanje jesu li Božja obećanja Židovima propala budući da više nisu bili narod Njegovog kraljevstva. Njegov odgovor je bio da Gospod sada može djelovati kroz kršćane iz neznaboštva kao što je prvobitno odlučio uporabiti Izrael. Sam Bog je odabrao Izrael neovisno o njegovim zaslugama.
Ovaj odgovor nameće drugo pitanje na koje Pavao odgovara od 14. do 18. retka. Je li Bog nepravedan zbog svoje odluke?
Nipošto, glasi Pavlov odgovor. Zašto? Zato što je to pitanje pogrešno. Bog ne zasniva svoj izbor (ili predodređenje) na pravednosti, već milosti. Apostol dokazuje svoju misao citirajući Izlazak 33,19: “Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se kome hoću da se smilujem.” Njegovi židovski protivnici mogu mu se protiviti, ali on ne proturječi Svetom pismu.
Božji odabir je uvijek u skladu s milošću. Da je Bog prema Izraelcima postupio prema zaslugama (po pravdi), oni bi nestali. Isto vrijedi i za Židove u Pavlovo vrijeme, ili kršćane koji žive u dvadeset prvom stoljeću. Mi smo u potpunosti ovisni o Božjoj milosti.
Razmatrajući narav milosti John Stott ističe da “čudo nije u tome što su neki spašeni a drugi nisu, već to što je netko uopće spašen”. Zato, ako Bog odluči biti milostiv nekima koji nisu iz “naše skupine”, tko smo mi da Mu prigovaramo? Nikada ne smijemo zaboraviti da je spasenje plod Njegove milosti, a ne naše vrijednosti.
Uvijek moramo imati na umu ključnu misao dok čitamo teško razumljiv (iz perspektive suvremenog čitatelja) dio Rimljanima 9. Moramo znati da Pavao ne odgovara na pitanje o slobodnoj volji. On se uopće ne bavi ovim problemom u Rimljanima 9. poglavlju. On umjesto toga ističe da je Bog milostiv. Toliko milostiv da za spasenje ne odabire samo Židove već i neznabošce.
Kao što kaže jedna stara himna: “Božja milost je široka, kao prostranstvo mora.” Zato možemo slaviti Boga. Mi ne bismo postojali bez Njegove djelotvorne milosti. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)