“Njihovi su patrijarsi, i od njih potječe Krist po tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen zauvijek. Amen.” (Rimljanima 9,5)

Pavao još nije završio s nabrajanjem Izraelovih velikih blagoslova. On je u Rimljanima 9,4 nabrojio šest a u današnjem čitanju dodaje još dva. Prvo, oni su imali patrijarhe, Abrahama, Izaka i Jakova kroz koje su došli Božji blagoslovi.

I drugo, izraelski narod je bio kanal za Mesijin dolazak. Sve od prvog nagovještaja o dolasku Mesije u Postanku 3,15 do obećanja Davidu, nada naroda usredotočila se na Božjeg posebnog Pomazanika koji je trebao spasiti svoj narod. Zato Matej u prvom poglavlju svog Evanđelja čini sve kako bi pokazao da Isus iz Nazareta ima pravo židovsko podrijetlo i pretke što Ga potvrđuje kao prorečenog Mesiju.

Osam velikih blagoslova. Ipak, narod nije bio spašen. Mnogi su Židovi došli Kristu, ali ne i većina naroda. Ovdje se krije pouka za nas: velike duhovne prednosti nikoga ne spašavaju. One mogu pomoći u pripremi ljudskih srca, ali bez odluke o prihvaćanju Krista one su nedovoljne.

I sam Pavao je iskusio ovu istinu. On nam u Poslanici Filipljanima priča o vlastitom iskustvu. On nabraja šest prednosti, četiri koje je imao rođenjem i dvije koje je zaradio svojom vlastitom gorljivošću. Apostol je (1) obrezan osmog dana, (2) pripadao je izraelskom narodu, (3) bio je Hebrej od Hebreja (čisto židovsko podrijetlo), (4) bio je član farizejske stranke, (5) dokazao je svoju gorljivost za Boga predvodeći progonstvo kršćana i (6) bio je “besprijekoran” po pravednosti Zakona (Filipljanima 3,4-6).

Kao mladić Pavao je imao sve prednosti. Ipak, one ga nisu spasile. Upoznao je Krista na putu u Damask i u tom je trenutku zaključio da sve prednosti nisu bile dovoljne. Kada je upoznao Isusa, shvatio je što je istinska pravednost te da su sva posebna prava bila “smeće”. On je odmah zamijenio sve svoje ljudske prednosti i postignuća za Kristovu pravednost (redci 7-9).

Pavao želi isto i svojim bližnjima, Izraelcima. On isto nudi i tebi i meni. On želi da i mi zamijenimo sve naše prednosti i postignuća, čak i same sebe, za spasenje u Kristu Isusu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)