“Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro — još bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?” (Rimljanima 8,34)
Ovaj redak je usko povezan s Rimljanima 8,33 i pitanjem tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih. Odgovor glasi, kao i kod prethodnog pitanja, da premda bi ih mnogi željeli osuditi nitko neće moći podići tužbu koja neće biti odbačena.
Zašto? Zato što je, kaže Pavao, Krist na našoj strani. Sjetite se da nam je Krist dok je bio na zemlji rekao: “Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22). Zato premda “nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim” da odgovaramo za svoj život (2. Korinćanima 5,10), kršćani (oni koji imaju trajan odnos vjere s Bogom kroz Isusa) nemaju se čega plašiti.
Zašto? Zato što (1) je On umro za njih, (2) uskrsnuo je iz mrtvih, (3) sjedi s desne strane Božje i (4) sada posreduje za kršćane kao njihov nebeski Veliki svećenik.
Razmotrimo sada svaki od ova četiri razloga. Prvo, Krist je umro za iste grijehe zbog kojih bi inače kršćani bili optuženi. I kao što je Pavao primijetio On je postao “mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom” (2. Korinćanima 5,21). Krist je dao svoj život za grijehe svojih sljedbenika. Zato sada “nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rimljanima 8,1). On se neće predomisliti i osuditi svoje sljedbenike zbog grijeha za koje je umro. On je platio kaznu za one koji su “u njemu”.
Drugo, Krist nije samo umro za kršćane već je i “uskrsnut”. Ovaj je glagol u izvorniku u pasivnom stanju, opisujući ne samo Njegovo uskrsnuće već i to da ga je Otac uskrisio kao prikaz prihvaćenosti Njegove žrtve.
Treće, Krist je “s desne strane Bogu”, na mjestu časti u nebeskom kraljevstvu. I četvrto, Krist posreduje za nas. On je naš nebeski Veliki svećenik koji “može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek Živi da posreduje za njih” (Hebrejima 7,25)
Ako je sudac na našoj strani, nikako n možemo biti osuđeni. Mi smo sigurni u Isusu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)