“On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32)
Je li Bog doista spreman dati i sve ostalo? Sjećam se da sam se kao mladić molio za sportski automobil. Ali nikada ga nisam dobio. Kao student molio sam se za dodatni novac kako bih svojoj obitelji mogao priuštiti nešto više od osnovnih životnih potreba. Ali i dalje smo živjeli s najnužnijim sredstvima.
Kada odgovaramo na naše pitanje, uvijek trebamo imati na umu kontekst. Jedna od najvećih pogrešaka nekih kršćana jest izdvajanje Božjih obećanja iz konteksta koji im daje smisao. Obećanje u današnjem retku o Bogu koji besplatno daje svojoj djeci sve ostalo napisan je u okviru plana spasenja. Pavao kaže da možemo biti apsolutno sigurni da će Bog koji je “za nas” osigurati sve za naše spasenje. Apostol u to uopće ne sumnja.
Kako to znamo? Kako možemo vjerovati da će nam Bog besplatno ponuditi sve što je potrebno za spasenje? Zato što, kaže Pavao, On čak “nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas”. Ovaj redak nas podsjeća na Postanak 22,16 gdje Bog blagoslivlja Abrahama zbog spremnosti na žrtvovanje Izaka. Bog mu je rekao da je blagoslov došao jer “nisi mi uskratio svog jedinca sina”.
Velika razlika između Boga i Abrahama je u tome što je Abraham bio pohvaljen zbog svoje spremnosti da žrtvuje svog sina premda nije do kraja morao obaviti žrtvu. Za Abrahama je to bio ispit vjere. Ali za Boga je to bila stvarnost. On je doista dao svog jedinorođenog Sina za grijehe svijeta na Golgoti.
Bog je žrtvovao Krista “za sve nas”. Ovaj izraz daje osobnu dimenziju Kristovom djelu. On nije samo umro, već je zauzeo moje mjesto kao moja zamjena.
Pavlov argument u današnjem retku ide od manjeg prema većem. To jest, budući da je On već dao najveći dar koji se može zamisliti (svog vlastitog Sina), “kako nam neće dati sve ostalo s njim” (Rimljanima 8,32)?
On nam je sa svojim Sinom dao sve. Križ je jamstvo trajne velikodušnosti Boga koji je odlučan u ispunjenju onoga što je počeo s darom Isusa Krista. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)