„Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.“ (Rimljanima 8,28)
„Znamo!“ s Rimljanima 8,28 stigli smo ne samo do jednog od najpoznatijih redaka u Bibliji već i do cjeline koja seže do kraja ovog poglavlja koje se, prema riječima jednog pisca, „uzdiže do najvećih vrhunaca kojima nema premca u Novom zavjetu“. Kršćanski nauk o sigurnosti spasenja u Rimljanima 8, 12-17 ponovno se javlja od 18. do 39. retka.
Ovaj utješni odlomak počinje s pet čvrstih uvjerenja. Prvo, „znamo“ da je Bog aktivan u našem životu. On nije ravnodušan prema onome što nam se događa već je s ciljem, energično i svrhovito aktivan u životu svakog vjernika. To, kaže Pavao, „znamo“.
Drugo, znamo da Bog ne „odrađuje“ posao za svoj narod, već On teži njegovom dobru. Najveće dobro, ono čime se Poslanica Rimljanima prvenstveno bavi, njihovo je konačno spasenje. Za Pavla je ovo najveće dobro kojem su podređena sva druga dobra.
Treće, znamo da Bog ne upravlja samo nečim, već „sve“ pridonosi dobru. To ne znači da On sve čini kako bi ugodio vjernicima, već da upravlja svime imajući na umu njihovo konačno spasenje. Zato čak i patnje iz 17. retka i uzdisanje iz 23. retka imaju pozitivan utjecaj jer prisiljavaju vjernike da shvate vlastitu slabost i okrenu se svom jedinom izvoru pomoći.
Četvrto, znamo da se Bog skrbi o onima koji ga ljube. Naravno, ova ljubav nije bezuvjetna. Ivan i Pavao na različitim mjestima ističu da Ga mi ljubimo jer je On prvi ljubio nas. Naša ljubav je odgovor a Njegova potiče na odgovor.
Peto, znamo da nas je Bog pozvao „odlukom Božjom“ na spasenje.
Mi možemo znati ovih pet stvari o Bogu. Premda uvijek ne razumijemo zašto nam se nešto događa, mi Mu još uvijek možemo vjerovati da zna što čini i da će aktivno koristiti događaje u našem životu sebi na slavu i naše spasenje. Jedna od najboljih ilustracija ovakve providnosti u životima pojedinaca je Josip koji je mogao reći svojoj braći: „I ako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro“ (Postanak 50,22). Bog još uvijek „čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube“. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)