“Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi — ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim da s njim budemo i proslavljeni.” (Rimljanima 8,17)

Kako mi kršćani možemo biti Božji baštinici? Naime, stalno rabimo ovu riječ u vezi s onima koji steknu vlasništvo nakon nečije smrti. Ali zar Bog umire?

Biblija ne koristi uvijek riječi u istom smislu kao i mi. Riječ “baštinik” podrazumijeva da mi kršćani, kao Božja djeca, imamo poseban odnos s Njim. Zbog ovog odnosa mi već posjedujemo Očeve blagoslove a osigurani su nam i blagoslovi na kraju vremena.

Pojam naslijeđa u Starom zavjetu podrazumijevao je posjedovanje svete zemlje. To se smatralo dijelom mesijanskog obećanja (Psalam 37,9.11; Izaija 60,21; 61,7). Ovaj pojam je prenesen u Novi zavjet. Zato je Isus krotke mogao nazvati blagoslovljenim “jer će baštiniti zemlju”. Isus je, govoreći učenicima, primijetio: “I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni.” (Matej 19,29) A na konačnom sudu Isus će reći svojim sljedbenicima: “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Baština svetih je posjedovanje obećanih Božjih blagoslova u cijelosti. Mi ih primamo pod dvama uvjetima. Prvo, “ako smo djeca”. Ovaj “ako” u današnjem retku ne znači mogućnost već činjenicu. Ovo “ako” ne treba prevoditi s “kad bismo bili”, već “zato što smo Njegova djeca”. Zbog ove sigurnosti kršćani će neizostavno primiti blagoslove baštine.

Drugo, “ako trpimo s njim” sudjelovat ćemo s Njim i u slavi. Ovo “ako” opet znači “zato”. Nitko nikada nije rekao, a najmanje Krist i učenici, da će kršćanski život biti jednostavan. Naime, upravo je suprotno jer se naša Zemlja nalazi usred svemirskog sukob dobra i zla. Kršćani su se odlučili za Gospodina i Njegova načela oprečna “knezu ovoga svijeta” (Sotoni). Zato oni mogu očekivati istu vrstu sukoba koja je Isusa stajala života i apostolima nanijela toliko nevolja. Ali nevolje nisu same sebi cilj. Oni koji “trpe s Njim bit će s Njim i “proslavljeni”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)