“Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne u tijelu da po tijelu živimo.” (Rimljanima 8,12 – DF).
“Prema tome” (KS) ili “dakle” važan je dio današnjeg retka. Ova riječ povezuje 12. redak s prethodnih jedanaest redaka u Rimljanima 8. poglavlju. A što nam oni kažu?
- Vjernici nisu više pod osudom.
- Oni su oslobođeni zakona grijeha i smrti.
- Oni više nisu pod vlašću grijeha.
- Oni hode u Duhu.
- Oni teže životu po Duhu.
- Oni imaju život i mir po Duhu.
- Njima je zajamčeno uskrsnuće njihovih tijela.
Ovo je opsežan popis zbog kojeg treba biti zahvalan. Pavao u dvanaestom retku kaže Rimljanima da su “dužnici” zbog svih Božjih darova. Njihov je dug živjeti prema Božjim načelima. Ako im je Duh koji je u njima dao život (Rimljanima 8,10), kako mogu i dalje živjeti životom smrti? Oni ne mogu istodobno biti i mrtvi i živi. Jednom kad su spašeni od smrti, oni su dužni živjeti po načelima života silom Duha Svetog.
U ovom trenutku presudno je uočiti da nismo dužni Bogu ako nas već nije spasio. Prvo dolazi spasenje a onda slijedi odgovor vjere osnažen Duhom Svetim. Deset zapovijedi otkrivaju isti obrazac. Prvo dolazi milost: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” (Izlazak 20,2) Onda slijedi Zakon. Izraelci su dugovali Bogu jer ih je izbavio. Prvo dolazi spasenje, a onda odgovor. Zakon iz kršćanske perspektive uvijek se mora promatrati iz perspektive milosti.
Imajući ovo na umu doista je pogubno vidjeti Deset zapovijedi u nekoj knjizi ili na zidu crkve bez Izlaska 20,2, retka koji opisuje razlog zbog kojeg su Izraelci uopće primili Zakon i trebali ga vršiti. Bez milosti, Božjeg izbavljenja, ne bi bilo Zakona ili njegovog vršenja. Milost prethodi obvezi.
Isto vrijedi i za Pavlovu Poslanicu Rimljanima. Oni su dužni Bogu zbog Njegove milosti. Njihov odgovor — naš odgovor, kada shvatimo da smo izbavljeni, bit će život po Božjoj volji. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)