„A ako je Krist u vama, vaše je tijelo mrtvo zbog grijeha, a vaš je duh živ jer ste opravdani.” (Rimljanima 8,10)
S Rimljanima 8,10 suočili smo se s napetošću između mrtvog tijela i živog duha koja se ne rješava sve do 11. retka u kojem Pavao govori o uskrsnuću i spajanju živog duha sa živim tijelom.
To je sasvim jasno, ali ovdje u 10. retku komentatori se razilaze: odnosi li se smrt na vjernikovo umiranje vlasti grijeha prilikom krštenja (Rimljanima 6,2) ili na smrt fizičkog tijela, koje je smrtno, podložno smrti i u konačnici će nestati. Oba tumačenja su ispravna ali čini se da zbog jedanaestog retka koji spominje uskrsnuće Pavao misli na naše fizičke tijelo.
Bez obzira na to apostol nas zapravo želi vidjeti cijele i potpuno žive. Drugim riječima, njegova tema nije smrt već život. On deseti redak zaključuje riječima da je naš “duh živ jer smo opravdani” zbog onoga što je Krist učinio u planu spasenja, zbog smrti i uskrsnuća kroz koje smo prošli svojim krštenjem (Rimljanima 6,2.3).
Živi u Kristu! Kakva misao! Kakva stvarnost!
Ali što to znači biti živ u Kristu? Prvo, to upućuje na činjenicu da smo živi Bogu i duhovnim stvarnostima. Prije nego što smo postali istinski kršćani, možda smo imali nejasnu sliku Boga i “vjerovali” u Njega, ali to nije bilo dovoljno, kaže nam Jakov, jer čak i đavao vjeruje i dršće (Jakov 2,19). Bog je u to vrijeme bio neka vrsta “maglovite nejasnoće”. On je postojao ali ne u osobnom smislu. Ali kada dođemo Kristu kao Spasitelju, Sveti Duh ulazi u naš život i Bog postaje stvaran kao sam život. To ne znači da kršćani više ne doživljavaju razočaranja i sumnje, već znaju da ih Bog ljubi i da će biti uz njih u vrijeme nevolje.
Druga misao koja se podrazumijeva izrazom “živi u Kristu” jest da je Biblija nova knjiga. Ona više nije još jedna prašnjava, dosadna knjiga na polici već postaje živa stvarnost u našem svakidašnjem životu. Ona progovara našim svakidašnjim potrebama.
Treća misao je da su kršćani živi za druge kršćane, za potrebe i teškoće svojih bližnjih. Oni ne uživaju samo u međusobnom zajedništvu onih koji ljube Isusa već žele, u Isusovom duhu, služiti svijetu oko sebe. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)