“Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovno.” (Rimljantma 8,5 – DF).
Petar nije bio tako loš čovjek. Samo je razmišljao pogrešno. Isus ga je zato oštro ukorio: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si meni jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Matej 16,23)
Ovaj učenik nije bio zao, već je na situaciju promatrao iz svjetovne perspektive. Ovo gledište usmjerilo je njegov život dalje od središta.
Jakov i Ivan imali su sličnu “bolest uma” kad su poslali svoju majku sa zahtjevom za dva najbolja mjesta u kraljevstvu. Oni su, rečeno Pavlovim jezikom, razmišljali “po tijelu” o položajima i vlasti i nisu bili u skladu s načelima nebeskog kraljevstva. Posljedica je bila da njihovi životi nisu bili u skladu s Božjom voljom.
Razmišljanje o onom što je “ljudsko” ne odnosi se nužno na one misli i djela koja smatramo očitom tjelesnošću, što pokazuje Pavlova lista “djela tijela” u Galaćanima 5,19-21. Ona obuhvaća zavist, strančarenja i ljubomoru. Tako se sklonost za koju se kaže da je “po tijelu” može očitovati na različite načine. Takvi ljudi mogu imati dobre namjere, mogu čak biti i članovi ili djelatnici crkve, ali njihov um oblikuje ovaj svijet. Ova perspektiva utječe na njihov način života. Zato je život “po tijelu”, u skladu s Pavlovom metaforom u Rimljanima 8,4, način življenja.
Put Duha protivi se ovakvom gledištu i životu. Oni koji žive “po Duhu” čine to jer “teže” za onim što je duhovno. Oni koji svoj um usredotočuju na duhovne stvari nisu samo djelomično zainteresirani za njih. Naprotiv, njihovi umovi i životi usredotočeni su na duhovno kao što životima onih koji teže za “tjelesnim” dominira ovaj svijet.
Pavao u to ne sumnja. Gdje je vaš um, tamo će biti i vaš život. Ovo je izazovna misao. Gdje je moj um? O čemu volim razmišljati u slobodno vrijeme? Što odgovori na ova pitanja govore o mojoj duhovnoj usmjerenosti? (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)