„Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)
Apostol je današnjim retkom zaokružio svoj dokaz koji je izlagao od 7. retka u kojem prikazuje svoje klevetnike kako pitaju je li Zakon grijeh. On je odbacio njihov prijedlog s uobičajenim “Nipošto!” ili “Daleko od toga”. Ali u današnjem retku od nudi i drugi odgovor: Zakon ne samo da nije grijeh već je, naprotiv, “svet, i pravedan, i dobar”.
Grijeh je možda zlouporabio Zakon a grešnici su ga možda pogrešno koristili, kao što Pavao i ističe u Rimljanima 7,8-11, ali to nije slika samog Zakona. Apostol objašnjava svojim čitateljima da je grijeh krivac a da je sam Zakon dobar. Naime, on u ostatku poglavlja nastavlja veličati Zakon nazivajući ga “duhovnim” u 14. retku i “dobrim” u 16. retku tvrdeći da mu se njegov ”unutarnji čovjek” veseli (22. redak). Nema sumnje da apostol Pavao ima izrazito pozitivan stav prema Zakonu. Njegov opis ovog pozitivnog stava je isto tako određen kao i negativan opis zlouporabe Zakona.
Pavao je sasvim u skladu s poznatim redcima u Starom zavjetu koji hvale Zakon. Na primjer, u Psalmu 19 David tvrdi: “Savršen je Zakon Jahvin — dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Jahvino — neuka uči; prava je naredba Jahvina — srce sladi; čista je zapovijed Jahvina — oči prosvjetljuje; neokaljan strah Jahvin — ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini — svi jednako pravedni.” (redci 7-10)
Kao što je jedan pisac rekao: “Činjenica da Zakon otkriva, iznosi na svjetlo i osuđuje grijeh te donosi smrt grešniku ne čini ga zlim. Kada se nekoj osobi pravedno sudi i pročita presuda zbog ubojstva, nije pogreška u Zakonu ili u onima koji su odgovorni za njegovo vršenje. Pogreška je u prekršitelju Zakona.”
Pavao, obraćeni kršćanin, i dalje ljubi Božji zakon. On tek sada vidi kako su ga on i drugi rabili za nešto što Bog nikada nije namjeravao. A kada ga se pravilno koristi, on je doista “svet, i pravedan, i dobar”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)