“Stoga ste i vi, braco moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu tako da pripadate drugomu — onomu koji uskrsnu od mrtvih — da donesemo rod za Boga.” (Rimljanima 7,4)

Mrtvi Zakonu! U Rimljanima 7,1-3 primijetili smo da smrt okončava zakonsku obvezu braka. Sada u 4. retku Pavao primjenjuje ovu ilustraciju na kršćansko iskustvo, ali s malom promjenom likova. U ilustraciji od 1. do 3. retka smrt supruga oslobađa ženu zakona. Ali u primjeni 4. retka smrt grešnog čovjeka oslobađa vjernike od osude i vlasti Zakona, oslobađa ih da se pridruže Kristu.

A kako su to kršćani “umrli Zakonu”? Smrt se dogodila kada su dopustili raspeće starog čovjeka, kad su s Kristom ušli u vodeni grob krštenja (vidi Rimljanima 6,3-6). Smrt vjernika s Kristom je smrt Zakonu kao sredstvu spasenja. Povjerenje u Božju milost znaci usmrtiti bilo kakvo povjerenje u Zakon kao put u Nebo.

Kršćani su oni koji znaju da nemaju ništa dobro u sebi, da Bog nije dao Zakon za spasenje ljudi te da je vjera u Isusa jedini put u vječni život. Oni su umrli svim oblicima samodostatnosti i vršenja Zakona kao puta u život.

Moramo biti oprezni s ovim razmišljanjem. Umro je vjernik a ne Zakon. Zakon je još uvijek živ i kao što će Pavao kasnije u ovom poglavlju istaknuti on je svet, pravedan, dobar i duhovan (Rimljanima 7,12.14). Ali Bog ga nikada nije dao da bi se ljudi spasili njegovim vršenjem. Zakon nije mrtav. Jean Calvin, veliki reformator, primjećuje: “Mi moramo dobro pamtiti da ovo nije oslobođenje od pravednosti koju Zakon naučava.” Zakon i dalje stoji kao Božje veliko mjerilo pravednosti, on još uvijek osuđuje grijeh onih koji ga krše i dalje vodi muškarce i žene do podnožja križa da se očiste od krivnje i grijeha. Ali on nema moć očišćenja. Kada ljudi postanu mrtvi Zakonu kao sredstvu spasenja, oni mogu biti uskrišeni i ponovno povezani s Božjim istinskim planom spasenja u Kristu.

I oni će u ovoj novoj zajednici roditi rod za Božje kraljevstvo. Ovaj rod, kao što Pavao primjećuje u Rimljanima 6,22, bit će rod “svetosti”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)