‘Jer je plaća grijeha smrt…” (Rimljanima 6,23)
Jasnije se ne može reći. “Jer je plaća grijeha smrt.” Ovaj redak dalje spominje da je “milosni dar Božji život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu”. Kao što postoje dva puta (Rimljanima (6,19), dvije vrste sramote (20. i 21. redak) i dvije različite slobode (22. redak), tako postoje i dva sasvim različita konačna odredišta (23. redak).
Biblija izričito kaže da su ova dva odredišta jasno povezana s dva puta, dvije sramote i dvije slobode. Bog nije samovoljan. Sve osobe, suočene sa znanjem koje imaju (Rimljanima 1 i 2) odabiru put kojim žele ići u životu, ali svaki put ima neko odredište. Svaka odluka, svaki postupak u životu nekuda vodi. A Bog u svojoj mudrosti i ljubavi dopušta ljudima izbor puta koji će oni slijediti.
Pavao nas u današnjem retku upozorava da je smrt zadnja postaja na putu grijeha. A vi se možda pitate što on podrazumijeva pod smrću? To ne može biti fizička smrt jer svi, od najiskrenijih kršćana do najokorjelijih grešnika, fizički umiru.
U zadnjem dijelu našeg retka nalazi se nagovještaj apostolove misli gdje on suprotstavlja smrt s nagradom pravednih — “vječnim životom”. On ovdje ne misli na zemaljski život i smrt, već vječni život i smrt.
Biblija dosljedno govori o konačnom kraju bezbožnih kao “smrti”, a ne trajnom mučenju u vječno gorućem paklu. Zato ih Biblija opisuje kao “progutane” u ognjenom jezeru na kraju vremena (Otkrivenje 20,9). Ovaj redak dalje govori o tom događaju kao “drugoj smrti” (14. redak). Malahija na sličan način kaže da će ih vatra “spaliti” (Malahija 4,1).
Bog nije neki vječni Hitler koji tijekom vječnosti muči ljude koji su zlorabili svoju slobodu. On im ne odriče slobodu izbora ovisničkih i destruktivnih grijeha o kojima danas čitamo na naslovnicama. On umjesto toga svojom mudrošću dopušta pojedincima slobodu da postanu ono što su izabrali. I budući da Njegov karakter ljubavi ne može dopustiti da razorne posljedice njihova života vječno traju, On čini najviše što može u nepovoljnim okolnostima. On na kraju vremena djeluje i oni nestaju. Pavao i Ivan o ovome govore kada spominju drugu ili vječnu smrt. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)