“Da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti!” (Rimljanima 6,18)
1. siječnja 1863. godine predsjednik Abraham Lincoln objavio je Deklaraciju o ukidanju ropstva prema kojoj su svi robovi u državama koje se bore protiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država “tada, ubuduće i vječno slobodni”. “Vječno slobodni”, ali ne i od siromaštva, diskriminacije i rasnih predrasuda.
Sloboda od grijeha ima drukčiji obrazac. Premda su Kristovi sljedbenici bili izbavljeni od vlasti i osuđujuće sile grijeha, Pavao nije bio naivan i rekao da će biti apsolutno slobodni. On je znao da sloboda od vladavine grijeha nije oslobodila ljude da besciljno tumaraju u moralnoj praznini. Naprotiv, apostol je znao da sloboda od grijeha znači ropstvo Kristu i pravdi.
Da bismo razumjeli Pavla, trebamo razumjeti status roba u njegovom društvu. U našoj kulturi, kad pomislimo na slugu, zamišljamo osobu koja za nadređenog radi tijekom dogovorenog vremena. Ali kada vrijeme istekne, sluge mogu činiti što god žele. Vrijeme tijekom radnog vremena pripada gospodaru, ali poslije sluge mogu činiti što im je volja. Oni danju mogu raditi, a uvečer se posvetiti slušanju klasične glazbe.
Ali položaj robova u Pavlovo vrijeme bio je potpuno drukčiji. Oni doslovno nisu imali slobodnog vremena. Sve njihovo vrijeme pripadalo je njihovom vlasniku. Zato oni nisu imali ni trenutak da čine ono što žele. Njima nije bilo moguće služiti dva gospodara jer je njihovo vrijeme isključivo pripadalo jednom gospodaru.
Takva je slika u Pavlovom umu. William Barclay to ovako kaže: “Nekada ste bili robovi grijeha. Grijeh je bio vaš isključivi vlasnik. to vrijeme niste mogli govoriti ni o čemu drugom već grijehu. Ali sada imate Boga za svog gospodara. Bog je vaš jedini vlasnik. A sada čak i ne možete govoriti o grijehu; možete govoriti samo o svetosti.”
S Bogom je, prijatelju moj, sve ili ništa. Osobe koje jedan dio svog života zadržavaju za sebe nisu istinski kršćani. Istinski kršćani ništa ne zadržavaju za sebe. I, kao što Barclay ističe, “nijedan čovjek koji je to učinio ne može razmišljati o uporabi milosti kao isprici za grijeh”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)