“Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!” (Rimljanima 6,15 – DF).
“Što dakle?” Pavlovo pitanje u Rimljanima 6,1 zvuči slično: Što ćemo dakle reći?” kojim on opisuje svoje klevetnike kako govore: “Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?”
Pavao je razobličio ovo pitanje u Rimljanima 6,2-14. Ali sada on vidi novo pitanje na obzorju. Upravo je u 14. retku završio s izjavom da vjernici nisu pod Zakonom već pod milosti. Ova je izjava uvijek tijekom crkvene povijesti izazivala pitanje u umovima dviju vrsta ljudi. Emil Brunner primjećuje da neki čim čuju kako smo “slobodni od Zakona, grešno tijelo prožima jutarnji povjetarac”. Ovakvi neposvećeni pojedinci u milosti vide mogućnost da odbace Zakon i čine što hoće.
S druge strane, Brunner ističe da je “legalističko farizejstvo spremno izvući opasne zaključke iz doktrine o milosti kako bi je uništilo”. Ova potonja skupina smatra milost neprijateljem koji ljudima dopušta griješenje koliko god žele.
Posljedica je da “neprijateljska braća” legalizma i bezakonja uvijek okružuju nauk o milosti. Obje strane viču: “Sloboda od Zakona znači slobodan i otvoren put u grijeh.”
Pavao se susreće s neprijateljskom braćom u Rimljanima 6,15- 23. On će na sebi svojstven način zalupiti vrata onima koji kažu: “Ako je milost ta koja spašava, nije važno kako živimo. Grijeh nije važan budući da Bog ima obilje milosti i oprostit će nam sedam puta sedamdeset.” Pavao se okomljuje na ovakvo izopačeno razumijevanje spasenja milošću.
Usko povezano s ovim pitanjem je i ono što ja mislim o minimalističkom i maksimalističkom pristupu kršćanskom životu. Minimalist voli pitati: “Mogu li ovo učiniti i još uvijek biti spašen?” Kao “Koliko se mogu približiti rubu litice a da ne padnem?” I to je nekršćansko pitanje. Postoje i kršćani koji ne vode brigu o tome kako učiniti što manje, već što više. Oni su maksimalisti koji žele da svojim životima proslave Boga najviše što mogu. I premda shvaćaju da ih Zakon ne može spasiti, oni gorljivo posvećuju svoje živote dobrom Bogu i svojim susjedima u svakom vidu svoje egzistencije. Oni ne žive po Zakonu da bi bili spašeni, već zato što su spašeni. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)