“Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama!” (Rimljanima 6,12)
Ovaj redak je vrlo aktualan jer ističe činjenicu da kršćani ne moraju dopustiti vladavinu (ili nadzor) grijeha u svojem životu zbog Kristove pobjede. Ali s druge strane spominje činjenicu da čak i novorođene kršćane kušaju tjelesne strasti.
Pavao savjetuje svoje čitatelje da ne dopuste vladavinu grijeha. Ovaj savjet pretpostavlja da je grijeh još uvijek ovdje i da kršćani nemaju bezbrižan život koji isključuje mogućnost griješenja. Premda su “u Kristu”, oni i dalje ostaju “u tijelu”. Oni još uvijek osjećaju njegovo grčevito trzanje.
Pavao personificira grijeh u Rimljanima 5. i 6. poglavlju kao svrgnutog ali i dalje moćnog monarha, odlučnog da vlada kršćanskim životom kao što je činio i prije obraćenja. Tako apostol opominje vjernike da ne dopuste grijehu da zauzme staro mjesto nadmoći jer više nema pravo vladati.
Zapravo, grijeh nema moć upravljati vjernikom ako se on ne odluči “podvrgnuti njegovim požudama”. Petar upućuje sličan poziv: “Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu opominjem vas: budući da ste tuđinci i stranci, klonite se tjelesnih požuda, jer one vojuju protiv duše!” (1. Petrova 2,9-11)
U trenutku dolaska Kristu kršćani postaju građani Božjeg kraljevstva. U tom trenutku oni postaju tuđinci i stranci u Sotoninom kraljevstvu grijeha i smrti. Ali, Pavao nam u današnjem retku kaže, grijeh je još uvijek sila premda više nije nadmoćan.
John Wesley nam pomaže u razumijevanju ove napetosti: on primjećuje da grijeh “ostaje u našem srcu čak i u onima koji su obraćeni, premda više ne vlada njima. To je uvjerenje u našu sklonost prema grijehu, srce sklono odmetanju, stalnu sklonost tijela požudi, protivno duhu. Ponekad, ako se stalno ne molimo i stražarimo, ono žudi za ponosom, ljutnjom, ljubavi prema svijetu, ljubavi prema lagodnosti, ljubavi prema časti, ljubavi prema zadovoljstvima više nego za Bogom.”
S ovom stalnom napetosti naša jedina sigurnost je očuvanje svjesne zajednice s pobjedničkim Bogom. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)