“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,11)

Ovaj redak upućuje na Rimljanima 6,5 i nastavlja se na Pavlovu izjavu da oni koji umiru s Kristom grešnom načinu života, simbolizirano vodenim grobom krštenja, sjedinit će se s Njim i “uskrsnućem sličnim njegovom”. Peti redak ne govori o budućem uskrsnuću na kraju vremena, već o sadašnjem iskustvu. A jedanaesti redak nas je upravo tu i doveo. Kršćani nisu samo mrtvi grijehu, već i “živi Bogu u Kristu Isusu”.

Što to znaci? Što nam se dogodilo? Prvo, mi smo pomireni s Kristom. Dok smo nekada bili Njegovi neprijatelji i pod osudom, sada smo prihvaćanjem Krista mi dio Božje obitelji. Mi smo Božji prijatelji i On je naš. Mi imamo nov odnos.

Drugo, mi smo postali, kao što Pavao kaže, “novi stvor” (2. Korinćanima 5,17.18). Isus je to kazao na drugi način kad je rekao Nikodemu da se moramo “odozgo roditi” (Ivan 3,7), ali misao je ista. Mi kao kršćani imamo nešto novo i različito u sebi. Nekada nas nije zanimalo proučavanje Biblije, ali sada u njoj čujemo Božji glas. Mi uživamo u njenom proučavanju. Nekada smo vjerovali da je ispričavanje zbog vlastitih slabosti i služenje drugima znak slabosti, ali sada želimo biti u dobrim odnosima pa čak i blagosloviti one koji nas ljute. Što je stvorilo razliku? Bog nas je promijenio. Kada smo počeli živjeti za Njega, mi smo postali nova stvorenja.

Treće, budući da nas ograničeno gledište materijalističke kulture više ne zadovoljava, mi imamo nova obzorja i nove ciljeve. “Stvari” ovoga svijeta više nas ne zadovoljavaju. Naravno, gledajući unatrag, shvaćamo da nas posjedovanje stvari nikada nije zadovoljavalo. Ali pokušavali smo očuvati privid. Međutim, kršćani su slobodni od prividnog življenja. Shvaćamo da će prekrasne kuće i raskošni automobili jednog dana nestati, da će proći lažna zabava i postati potpuno beznačajna. Znajući da smo ovdje samo putnici mi se, kao i Abraham, nadamo “gradu s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac” (Hebrejima 11,10). Življenje za Boga unijelo je razliku u naš život. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)