„Jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha.” (Rimljanima 6,7)
Stvarno? jesmo li mi doista slobodni od grijeha nakon što prihvatimo Isusa vjerom, predamo svoj život Bogu i raspeti smo s Kristom? Zar mi više nemamo želju činiti zlo? Nemamo li više kušnji? Ako je to istina, onda sam u velikim nevoljama zajedno sa svim drugim ljudima.
John Stott, baveći se pomutnjom koju je ovaj redak unio u njegov život, piše da je on naučen kako “umrijeti grijehu znači biti neosjetljiv” na grijeh.
Mrtvaci su potpuno neosjetljivi. Zato ako netko primijeti psa kako leži na cesti, ne može reći odmara li ili je mrtav dok mu se ne približi. Onda ga možete dotaknuti cipelom. Ako je živ, odmah će skočiti, ali ako je mrtav, neće se ni pomaknuti.
“Upravo tako”, piše Stott, “prema ovom popularnom gledištu, umrijevši grijehu mi smo neosjetljivi na kušnje kao tijelo na fizički dodir”. Zašto? Jer je naša stara priroda raspeta s Kristom, “prikovana na križ i usmrćena, a naša je zadaća (bez obzira na sve suprotne dokaze) smatrati je mrtvom” (vidi 11. redak).
Mnogi kršćani su preuzeli ovo tumačenje. Netko je nedavno rekao da su i kršćani, kao i oni koji su fizički umrli, “neosjetljivi” u prisutnosti grijeha i kušnje. “Mrtav čovjek ne može sagriješiti.”
Ovakvo tumačenje se suočava s najmanje tri problema. Prvo. Krist je tijekom svog života na zemlji bio istinski kušan. Njegov um i tijelo raspeće su smatrali odbojnim a osjetio je i privlačnost prema nekim vidovima kušnje u pustinji. Drugo, univerzalno ljudsko iskustvo poistovjećuje se s Kristovom reakcijom. Kušnja je kušnja upravo zato što nas ona privlači. Treće, Pavao dalje u 12. retku kažu svojim čitateljima da ne dopuste grijehu da “vlada” njihovim životima. On ne može vladati ako su kršćani doista imuni na njega i stoga neće odgovoriti na poticaj grijeha.
U dvanaestom retku nalazimo ključ za ispravno razumijevanje današnjeg retka. Pavao ne govori o nemogućnosti reakcije na grijeh, već o tome da ne možemo živjeti životom grijeha. John Wesley je shvatio istinu koju Pavao govori kada je napisao da “grijeh ostaje, ali više ne vlada”. Kršćani više ne žive životom koji obilježava grijeh, ali kada pogriješe, Ivan nam kaže da “imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika” (1. Ivanova 2,1). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)