“A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetome koji nam je dan.” (Rimljanima 5,5)
Nada! Što to znači? Čuo sam jednu osobu kada je rekla da se nada da će je njen nećak Fred moći posjetiti sljedeće ljeto. Našoj uporabi ove riječi nedostaje čvrstina. To je neka vrsta želje.
Ali Pavao je ne rabi na ovaj način. Za njega je “nada” sigurnost. Nada ne podrazumijeva ni najmanju sumnju. Kada on govori o “blaženoj nadi” drugog dolaska, on ne misli da je ovaj događaj pusta želja koja će se možda dogoditi a možda i neće. Ne! Drugi dolazak je osvjedočenje. Nije pitanje hoće li se to dogoditi, već kada.
Apostol na isti način rabi riječ “nada” u današnjem retku. Zato on može reći Rimljanima da ih ona neće razočarati. On naravno govori o kršćanskoj nadi, a ne o nadi općenito.
Wayne Hooper govori o sigurnosti kršćanske nade u svojoj velikoj himni:
“U divnoj nadi srca plamte nam,
Da poslije noći sviće dan!
Tu nadu jača riječ Gospodnja sad,
Nadu da ide Gospod naš!
U toj nadi radosni pjevajmo, nek čuju svi,
Vječne slave tu je čas, aleluja, ide Spas!
U divnoj nadi srca plamte nam,
Blizu je slavni Kristov dan!”
Pavao i Wayne su na istoj valnoj dužini. Oni koji vjeruju u Krista neće biti razočarani. Oni su sigurni.
Apostol dalje kaže da mi kao kršćani imamo nadu “jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetome”. “Izlivena” nije umjerena riječ. To znači poplava. Bog nam ne daje svoju ljubav kapaljkom, već u bujicama.
Ljubav je zanimljiva riječ u Pavlovim spisima. Često razmišljamo o Ivanu kao apostolu ljubavi, ali od sto i šesnaest puta, koliko se ova riječ spominje u Novom zavjetu, Pavao je rabi u dvije trećine slučajeva.
On zna da je temelj plana spasenja Božja ljubav, ljubav Onoga koji je toliko ljubio ovaj svijet da je poslao svog Sina. Ova ljubav nije samo poslala Sina već i jamči naše spasenje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)