“Nevoljama.” (Rimljanima 5,3)
Nevolje! Užasno! Ali svi ih imamo — čak i kršćani koji nastoje hodati s Bogom. Jučer smo spomenuli da je Pavao pisao kršćanima da se “raduju” u svojim nevoljama.
Ova misao je novost u Pavlovim spisima. Isus ju je spomenuo u blaženstvima. “Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na nebesima.” (Matej 5,10-12)
Ovo je jedino blaženstvo koje je Isus ponovio. Možda je to morao učiniti jer ga je teško prihvatiti. Zašto se radovati i klicati kada se suočimo s nevoljama? Dva puta ponovljeno “jer” pruža jedno objašnjenje. Oba puta nakon ovog veznika slijedi činjenica da će oni koji pripadaju Kristu naslijediti kraljevstvo. Ovaj svijet nije kraj. Naša nevolje će jednog dana nestati.
U Luki 6,23 Isus nam kaže da se kršćani ne trebaju samo radovati kada se suočavaju s nevoljama, već trebaju i “klicati”. Pokušajte to učiniti kad vas netko vrijeđa, odbacuje, kada ste ozbiljno bolesni ili su vam upravo ukrali 5000 kuna.
To nije normalno. Točno, ali ni Isus ni Pavao ne kažu da su novorođeni kršćani normalni prema mjerilima ovoga svijeta. Oni su nenormalni jer imaju Spasitelja kao žarišnu točku svog života. Tako se oni mogu radovati u nevoljama ne samo zato što znaju da je to privremeno, već i zato što Bog može zlo pretvoriti u dobro.
Pavao u 2. Korinćanima izjavljuje nasuprot svim svojim patnjama i neispunjenim molitvama da mu je Krist rekao: “Dosta ti je moja milost”. Apostol zaključuje: “Prema tome, vrlo ću se rado — radije nego da tražim oslobođenje — hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kad god sam slab, onda sam jak.” (2. Korinćanima 12,9.10)
Sjetite se o čemu Pavao govori u Poslanici Rimljanima. Lako je postati ponosan i hvalisati se svojim postignućima. Ali nevolje služe nečemu. One nam pokazuju našu bespomoćnost i vode nas Kristu, našem izvoru snage. Zato se kršćani mogu radovati i u nevoljama. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)