“Ali nije samo za nj napisano ‘uračuna mu se’ nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa.” (Rimljanima 4,23.24)
Radosna vijest! Spašeni smo na isti način kao i Abraham. Ne djelima, ili našom crkvenom tradicijom, krštenjem, Zakonom, već vjerom u Božja obećanja kroz Krista. Abrahamu je pravednost uračunata ili pripisana kao dar. Bog će nam dati pravednost na isti način ako smo je voljni prihvatiti vjerom.
Pavao na nekoliko mjesta razmatra svoju tvrdnju da su starozavjetna obećanja i pouke za nas. Na primjer, u Rimljanima 15,4, on izjavljuje da je Sveto pismo napisano nama za pouku a u 1. Korinćanima 10,11 da su događaji iz povijesti Izraela “napisani nama za opomenu”. Apostol također kaže da “nije samo za nj napisano: ‘uračuna mu se’ nego i za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa”.
Molim vas da primijetite da Pavao povezuje spasonosnu vjeru s Isusovim uskrsnućem iz mrtvih. Važnost Kristovog uskrsnuća u umu apostola i rane Crkve nemoguće je precijeniti. Propovijedanje u Djelima apostolskim usredotočuje se na ovaj događaj.
Kristovo uskrsnuće jamči da Bog doista daje život onima koji su mrtvi u svojim grijesima i prekršajima (Rimljanima 4,17; Efežanima 2,1). Osim toga Njegovo uskrsnuće jamči uskrsnuće na kraju vremena onih koji Mu vjeruju. Tako je Pavlovo čvrsto vjerovanje u uskrsnuće povezano s nadom i vjerom. Ovo ostvareno Kristovo uskrsnuće pruža temelj kršćanskoj nadi i osnovu za našu vjeru. Abraham je ovo uskrsnuće vidio iz daleka, ali mi smo njegovi svjedoci u Novom zavjetu i ranoj Crkvi. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)