“Što doista veli Pismo? Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost.” (Rimljanima 4,3)
Pavao, kao što to često čini, uzima Pismo i dokazuje svoju misao da se Abraham nema čime hvalisati na temelju opravdanja po vjeri. Redak koji rabi je Postanak 15,6. Kontekst ovog retka je da je Bog obećao Abrahamu da će usprkos dobi i neplodnosti njegove supruge dobiti sina a njegovog potomstva bit će kao zvijezda na nebu (4. i 5. redak). Abraham je vjerovao Božjem obećanju, kaže Pismo, “i on mu to uračuna u pravednost”.
Pavao se očito koristio Postankom 15,6 kako bi dokazao da je Abraham opravdan vjerom a ne djelima. Ali zanimljivo je to da Židovi u Pavlovo vrijeme nisu vjerovali u ovo tumačenje. Primjerice, u 1. o Makabejcima 2,52 nalazimo sljedeće pitanje: “Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji, i nije li mu to uzeto u pravednost?” Ovaj redak mijenja vjeru u vjernost ili zaslužnost koja zavređuje nagradu. Rabin Šemaija, koji je živio oko 50. godine prije Krista, prikazuje Boga kako govori: “Vjera kojom je njihov otac Abraham vjerovao u mene zaslužuje da za njih rastavim (Crveno) more, kao što je i napisano: „Abram povjerova Bogu, i on mu to uračuna u pravednost.“
Tako su Židovi u Kristovo vrijeme počeli dosljedno tumačiti Abrahamovu vjeru kao zasluženu vjernost. Ukratko, oni su Abrahamovu vjeru promatrali kao dobra djela.
Pavao je to znao. Ipak, on je namjerno izabrao Postanak 15,6 da dokaže upravo suprotno. Možda se nama to čini čudnim, ali Pavao jednostavno nije mogao izbjeći uvriježeno tumačenje ovog teksta. On se morao s njim izravno suočiti i pokazati da, ako se ispravno tumači, Postanak 15,6 potvrđuje njegovu tvrdnju da se Abraham nije imao čime hvalisati jer je bio opravdan vjerom bez dobrih djela. Apostol nastavlja sa svojim dokazom u Rimljanima 4,4-8.
Pavao vodi jednu od najtežih bitaka. Ljudi se ne vole osjećati ovisnim. Mi volimo vjerovati da se možemo pobrinuti za sebe. Zato ćemo učiniti sve prije nego što se odreknemo svoje samodostatnosti. A ipak u ovom prihvaćanju vlastite bespomoćnosti i predanosti Božjoj milostivoj sili počiva tajna spasenja. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)