„Odnosi li se dakle ovo blaženstvo na obrezane ili na neobrezane?” (Rimljanima 4,9)
Blaženstvo! Pavao preuzima ovu riječ iz citata o Davidu u Rimljanima 4,7.8: “Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi!” Apostol je nesumnjivo bio svjestan činjenice da su neki židovski učitelji smatrali da je blaženstvo samo za obrezane Židove. Biti bezbožnik značilo je biti izvan dosega Božjeg blagoslova.
Teško je shvatiti važnost koju su drevni Židovi pripisivali obredu obrezanja. On je bio tako presudan da je njihov svijet podijelio na dva dijela — obrezane (Židove) i neobrezane (svi koji nisu bili Židovi i stoga su smatrani bezbožnicima). Židovi su smatrali da je obrezanje izravno povezano sa spasenjem. U apokrifnom djelu Knjiga Jubileja čitamo da ”nitko čije tijelo nije obrezano osmog dana ne pripada sinovima Saveza koji je Bog sklopio s Abrahamom i (on je) blizu djece propasti. I zato na njemu nema znaka pripadnosti Gospodu jer (on je određen) da bude uništen i izbrisan sa zemlje.” (Jubileji 15,25) S druge strane rabi Menehem je napisao: „Naši su rabini rekli da nijedan obrezani sin nikada neće vidjeti pakla.”
Ovakva vjerovanja bila su tako ukorijenjena u židovstvu da su ih mnogi židovski obraćenici prenijeli u kršćanstvo.
Cijela ova skupina vjerovanja postavlja dva pitanja na koja Pavao mora odgovoriti. Prvo, što je s Abrahamom? Nije li on bio blagoslovljen zbog svog obrezanja? Drugo, što je s neznabošcima? Jesu li oni barem kandidati za Božji blagoslov ako pomoću obrezanja ne postanu Židovi? Pavao će se s oba ova pitanja baviti u Rimljanima 4,9-12.
U međuvremenu trebamo zapaziti kako je ljudima jednostavno oslanjati se na vanjske simbole spasenja umjesto na Božji otkriveni plan. Židovi su vjerovali u obrezanje, a neki kršćani su učinili isto krštenjem, misom, pričesti ili nekim drugim vanjskim simbolom. kao što Pavao opetovano tvrdi, spasenje nije pitanje obreda ili vanjskih simbola već srca. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)