“Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Po kojem zakonu Po zakonu djela? Ne, već po zakonu vjere.” (Rimljanima 3,27.2)
D. L. Moody je u više navrata primijetio da kad bi netko stigao u Nebo zbog onoga što je učinio mi ostali nikada ne bismo prestali slušati o tome.
Jedna od najgroznijih stvari kojih se mogu sjetiti jest da deset tisuća godina moram slušati kako su neki ljudi bili dobri. Čak i deset minuta bilo bi previše. Slušanje ovakvih samohvala bilo bi pravi pakao i sigurno bi nas podsjetilo na nešto što smo morali trpjeti na Zemlji.
Mi ništa toliko ne preziremo u drugima kao hvalisanje. Ipak svi to činimo i previđamo tu činjenicu. Hvalisanje u grešnom svijetu prilično je prirodno.
Ali Pavao nas u današnjem retku upozorava da u Božjem kraljevstvu neće biti hvalisanja. Sviđa mi se Philipsov prijevod Rimljanima 3,27: “Što se sada dogodilo ljudskom ponosu zbog postignuća? Za to više nema mjesta. Zašto? Zato što ga je nevršenje Zakona učinilo besmislenim? Nipošto! Zato što je ovaj problem sada pitanje vjerovanja, a ne djela.”
Pavao nam govori da se spašeni nemaju čime hvaliti. Nijedan neće doći u Nebo zbog svoje dobrote. Naprotiv, apostolovo Evanđelje uči da su u Nebu zbog prihvaćanja Kristove dobrote. Ali ne samo zbog prihvaćanja Njegove dobrote, već zbog prihvaćanja Njegove smrti za nas. Kao što smo jučer vidjeli ta smrt je Bogu osigurala osnovu da svakome koji prima Krista daruje ono što ne zaslužuje. Milost, život, oprost, opravdanje: mi nemamo pravo na bilo koji od ovih darova. Ipak, Bog nam ih daje. Stoga Pavao tvrdi da je hvalisanje kršćana isključeno “po zakonu vjere”. Sve što mi možemo učiniti jest doći Bogu zahvaljujući Mu za Njegovu milost.
Zbog toga će sveci na Nebu beskonačno slaviti Boga i “Janje koje je zaklano” (Otkrivenje 5,21), ali ne i sebe.
Ali zašto čekati na Nebo? Kada prestanemo uzvisivati sebe, naše crkve će postati ugodnija mjesta za posjet. A kada shvatimo svoju potpunu ovisnost o Bogu, bit ćemo milostiviji prema drugima koji nisu tako “dobri” kao mi. Posljedice “nehvalisanja” mogu preporoditi naš život već ovdje na Zemlji. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)