“Da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme.” (Rimljanima 3,26)
Kako Bog može neke ljude uznijeti na Nebo i uništiti ostale drugom smrću kada je očito da su svi sagriješili i zaslužuju smrt? Je li to pravedno?
Još uvijek se sjećam prvog čitanja usporedbe o izgubljenom sinu u Luki 15. Uznemirila me. Kako je Bog, Otac, mogao oprostiti i prihvatiti svog pobunjenog sina? Smatrao sam da mu treba dati vrijeme probe i natjerati ga da se dokaže vjernom i dugotrajnom, službom na obiteljskom imanju. Sin je, barem djelomično, trebao ispaštati za svoje grijehe. Ali Otac mu je izrazio dobrodošlicu raširenih ruku i u cijelosti mu vratio status sina. Gdje je pravda? On nije dobio ono što je zaslužio.
Problem se pogoršava u svjetlu života starijeg brata. On je uistinu bio dobar. On se nije zalijetao i eksperimentirao s grijehom. Naprotiv, on je ostao kod kuće i posvetio svoj život predanom radu za oca. Stariji brat je sve učinio ispravno. A to što se naljutio na oca što je prihvatio njegovog brata, i ja sam se naljutio. Zašto se radovati što je došao kući? Je li on imao izbora? Bio je bijednik i hranio se hranom za svinje. Nije mogao dublje potonuti. A sada je došao kući, razmišljao je stariji brat, da potroši i moj dio naslijeđa nakon što je svoj već potrošio na ludovanja. Tu se nema čemu radovati.
Kakvo nepoštivanje pravde. Nijedan brat nije dobio ono što je zaslužio. Može li biti veće nepravde? Nije li temeljno obilježje pravde primanje zasluženog?
Ali tu se sada upliće milost. Vidite, milost možemo definirati kao dobivanje onoga što ne zaslužujemo Tako Bog u svojoj milosti daje život onima koji prihvaćaju Krista iako zaslužuju smrt. On nas prihvaća kao sinove i kćeri iako mi ne bismo trebali biti dio obitelji. Kako Bog to može učiniti i dalje biti pošten? Kako možemo vjerovati nekome tko se ne ponaša prema pravilima koja je sam uspostavio? Ovakva pitanja upućuju na složenost problema s kojima se Bog suočava. Sutra ćemo razmatrati kako Bog može ljudima ponuditi ono što ne zaslužuju i dalje biti pravedan.
Ali danas hvalimo Boga što nam ne daje ono što zaslužujemo. Kad bi to učinio, ne bi nas bilo. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)