Dok sam pripremala večeru tog 14. veljače na vratima se oglasilo zvono. Bio je to očekivani i dobrodošao dolazak Patinog supruga. Pat je inače vezla natpise na uniformama učenika naše male osnovne škole u kojoj sam služila kao ravnateljica. Čovjek je stajao na vratima sam, s vrećicom i kutijom s poklonom u jednoj ruci, a u drugoj sa živahnim psićem. Pružio mi je vrećicu s košuljama, ali ja nisam znala što da učinim s pruženom kutijom s poklonom. Poklon svakako nije bio namijenjen meni, mušteriji. Uzela sam vrećicu i pitala se što znači kutija koju je još uvijek držao u ispruženoj ruci.
“Što je u kutiji? Trebam li i nju uzeti?” pitala sam.
“Pa, vidjet ćemo”, rekao je glasom koji se za trenutak izgubio.
“Jesi li ikad čula za parfem Este Lauder Youth Dew?”
Nisam razumjela o čemu govori. Njegove su mi se riječi činile iskrivljene i prisiljene.
Ponovio je što je kazao i onda rekao da otvorim kutiju.
Sve je to izgledalo čudno. Pitala sam se zašto mi čovjek koji je donio moje uniformne košulje pokušava pokazati neki parfem.
Nakon što sam otvorila poklopac kutije, izvukla sam bočicu i prinijela je licu. Očito se radilo o skupome daru. Još uvijek nisam znala što sve to znači, ili mi je želio nešto prodati. Pokušala sam pokazati ne baš pretjerano oduševljenje mirisom.
“Čemu to?” pitala sam.
Šutio je trenutak, osvrnuo se. Usnice su mu zadrhtale. Napeo je vrat prije nego što je progovorio. “U srijedu sam izgubio Pat”, rekao je šapatom.
“Oh, tako mi je žao!” rekla sam. Ali prije nego što sam mogla nastaviti, progovorio je: “To je trebao biti njezin poklon za Valentinovo.” Odjednom sam postala svjesna težine ovog čina i ukazane časti. Zagrlila sam ga. “Tako mi je žao! Tako mi to teško pada!” rekla sam. U takvim trenucima nema riječi pa sam jednostavno čekala da čujem što se dogodilo.
Da, oboljela je od raka, rekao je. Pat je bila samo pet dana u hospiciju i onda je umrla. Pat, koja je nekoliko godina radila za našu školu, ranije mi je priznala da boluje od raka. Ali posljednje što sam čula o njoj bilo je da se osjeća dobro i da joj je liječenje puno pomoglo.
Sada mi je njezin suprug govorio da će on nastaviti posao, bar zasad, tako da ga škola još uvijek može pozvati ako treba. Rekao je kako je njegova supruga umrla u srijedu, da je on završio košulje u petak, a da su danas, kad svijet slavi ljubav (Valentinovo), on i njegov psić jednostavno morali izići iz kuće.
I tako je on sada bio kad mene, donio je košulje, kao i dragocjeni dar za Valentinovo koji više nije mogao dati svojoj supruzi. Ponovno sam mu zahvalila za poklon. On se okrenuo i otišao.
Dok sam pričala svome suprugu što se dogodilo, na oči su mi navrle suze.
“Čime sam zaslužila čast da dobijem ovaj skupi poklon namijenjen njegovoj dragoj?” pitala sam. “Zašto baš ja?”
Odgovor je da u stvari nisam učinila ništa – osim što sam njegovala prijateljski odnos s njegovom suprugom. Da, ja sam se zanimala za njezin život, njezino zdravlje i njezinu obitelj. Sprijateljila sam se s njima. Znala sam je hrabriti i zahvaljivati za njihov naporan posao za našu školu. Ali sve to nije bilo vrijedno da zaslužim takvu čast.
Dok sam razmišljala o ovom neočekivanom i neobičnom daru, mislima sam otišla u budućnost, u ne tako dalek dan, kad ću umjesto zvona na vratima začuti zvuk trube. Premda ne znam kada će to biti, znam da će On skoro doći, a ja ću požuriti – jer dolazi moj Gospodin. On će me čekati i mi ćemo se zajedno biti tamo gdje nema rastanaka, bolesti ni smrti.
Tog slavnog dana Isus će mi uručiti skupocjeni poklon – dar vječnog života, dom u raju i prednost da budemo zauvijek s Njim. “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!” (Ef 2,8.) Izvan sebe zbog ove velike časti, uskliknut ću: “Ja to ne zaslužujem! Što sam učinila da dobijem ovaj skupocjeni dar – tako poseban, slavan, iznenađujuće lijep? Ne može biti da je namijenjen meni!”
Slično mojem razgovoru s čovjekom iz radionice za vezenje, ponovno ću shvatiti da nisam učinila ništa – ništa osim što sam nastojala uspostaviti zajednicu s Božjim dragim Sinom.
Koliko god neki odnos može izgledati jednostavan, otkrit ćemo da je ova zajednica s Isusom jedino što vrijedi. Kakav je danas tvoj odnos s Njim?
Elizabeth Fresse