“Pravednost Božja za sve koji vjeruju.” (Rimljanima 3,22)
Spasenje nije automatsko, već ga se mora prihvatiti. Ono je uvjetovano, a uvjet je “vjera u Isusa Krista”, o čemu smo čitali jučer. Današnje čitanje potvrđuje ovu misao. Pravednost je “za sve koji vjeruju”.
Ali što je vjera? Što nam to Pavao govori što mi toliko trebamo? C. K. Barret pomaže nam razumjeti značenje vjere u kontekstu Poslanice Rimljanima kada piše da je vjeru “najbolje definirati kao suprotnost čovjekovom samouvjerenom i očajničkom pokušaju uspostavljanja ispravnog odnosa između Boga i čovjeka pomoću zakonskih (moralnih i religijskih) sredstava. Umjesto usredotočenja nade na sebe, on je usmjerava prema Bogu”, posebno prema Njegovom spasonosnom činu milosti u Isusu Kristu.
Želio bih reći da biblijska vjera obuhvaća i vjeru i povjerenje te da povjerenje počiva na vjerovanju. Kao što je prvi korak u grijehu nepovjerenje u Boga (Postanak 3,1-6), tako je prvi korak k Njemu vjera i povjerenje. Vjera se suočava s činjenicom da moramo vjerovati Bogu jer On zastupa sve naše najbolje interese i nema nikog drugog kome se potpuno može vjerovati.
Trebamo primijetiti da je biblijska vjera apsolutna i nikada nije djelomična. James Denney zato i može napisati da je vjera daleko više od prihvaćanja zakonske uredbe, “ona je predaja duše — koja nema druge nade osim u Spasitelju — Njemu… Ona obuhvaća apsolutno odricanje svega drugog kako bismo se držali Krista.” Vjera je “strast u kojoj je cijelo ljudsko biće uhvaćeno i bezuvjetno prepušteno ljubavi otkrivenoj u Spasitelju”.
Ellen White kaže isto kada piše da je “vjera povjerenje u Boga — vjerovanje da nas On voli i da zna što je najbolje za nas. Ona nas tako navodi da izaberemo njegov put. Umjesto našeg neznanja, ona prihvaća njegovu mudrost; umjesto naše slabosti, njegovu silu, umjesto naše grešnosti, njegovu pravednost.” (Odgoj, str. 226)
Gospode, pomozi mi danas da se odreknem svog puta i prihvatim Tvoj. Pomozi da odbacim vjeru u sebe i vjerujem u Tebe. Pomozi mi shvatiti da je Tvoj put jedini te da bez Tebe i Tvog dara u Kristu nemam nade. I pomozi mi prihvatiti jedini uvjet za spasenje. Hvala Ti za pravednost koju si osigurao “za sve koji vjeruju”. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)