„Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.“ (Rimljanima 3,20)
Zakon je koristan za neke stvari, ali sasvim beskoristan za druge. U 1. Timoteju 1,8 Pavao piše da „je Zakon dobar za onoga tko se njime ispravno služi“. Zapanjujuća je istina da se Zakon može rabiti pravilno i nepravilno. Jedna od najvećih kušnji za „dobre članove crkve“ kao što smo mi jest da Božji zakon pogrešno rabimo.
On ne može učiniti je dnu vrlo važnu stvar – ne može nas spasiti. Pavao nam kaže da funkcija Zakona nije opravdanje već ukazivanje na grijeh. Kao što kaže u Rimljanima 7,7: „Ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu.“
Jakov 1,23-25 uspoređuje Zakon s ogledalom. Prije nego što ujutro pođem na posao, pogledam se u ogledalo da vidim kako izgleda moje lice i kosa. Ogledalo mi kaže da nije sve prikladno za pojavljivanje u javnosti, da imam hrane oko usta ili da sam se samo djelomično počešljao.
Funkcija ogledala je ukazivanje na ono što treba popraviti. Zahvaljujući ovoj spoznaji, mogu rabiti sapun, ručnik ili češalj. Ali neće pomoći ako svoje lice trljam ogledalom kako bih uklonio hranu s mog lica ili počešljao kosu. Svrha ogledala je da me podsjeti na potrebna poboljšanja.
Tako je i sa Zakonom. Kada se usporedim s Božjim zakonom, shvaćam da su svom životu imam probleme. Ali zakon ih ne može ispraviti. On ima drugu funkciju; reći mi da sam grešnik. Zakon mi pokazuje moje probleme i potrebe, ali ih ne rješava. Philipsov prijevod Rimljanima 3,20 slikovito prikazuje funkciju Zakona: „Doista, čestitost Zakona ističe našu pokvarenost.“ Jedan drugi prijevod također je zanimljiv: „Jer nitko ne može biti pravedan u Božjim očima čineći ono što Njegov zakon zapovijeda. Jer što više poznajemo Božji zakon, jasnije nam je da ga ne vršimo.“
Zakon nisu ljestve do neba. Ali on nam kaže da takve ljestve postoje. Zakon upućuje dalje od sebe, na Isusa i stvarno rješenje našeg problema. Pavao se, nakon što napušta svoju opširnu analizu grijeha, okreće radosnoj vijesti o opravdanju. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)