“Nema straha Božjega pred njihovim očima.” (Rimljanima 3,18)
Koga se vi bojite?
Ja sam se nekada bojao svog oca. Još uvijek se sjećam kako bi se pojavio niotkuda, zgrabio me za ruku i uporno zagrijavao moju stražnjicu zato što nisam poštovao svoju majku, a ja sam pokušavao pobjeći. Uvijek sam dobro pazio prije nego što sam prekršio njegova pravila. Imao sam zdrav strah od njegovog autoriteta, snage i pravednog gnjeva.
Strah Božji u Bibliji ima nekoliko značenja. Neka su pozitivna a neka negativna.
U pozitivnom smislu strah podrazumijeva poštovanje Boga. Ovo poštovanje uključuje svijest o Njegovoj sili, slavi i svetosti. Pravo bogoslužje motivirano je ovakvim strahom. Tako je bilo i s Izaijom: Jao meni,” napisao je prorok, “propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama” (Izaija 6,5).
Kada shvatimo tko je Bog, mi nećemo samo shvatiti Njegovu veličinu već i vlastitu grešnost. I kao što je to bio slučaj s Izaijom, poštovanje prema Bogu potaknut će nas na štovanje i služenje Njemu.
U Izrekama 1,7 čitamo: “Strah je Božji početak spoznaje.” Ljudi u današnjem retku čak se ni ne boje Boga. Stoga oni ne samo da imaju manjak mudrosti, već uopće ne posjeduju mudrost.
Strah Božji ima i negativno značenje. Leon Morris to ovako opisuje: “Zlikovci bi dobro učinili kad bi imali zdravi strah od onoga što će odrediti njihovu konačnu sudbinu.”
Žalosno je što se većina ljudi u našoj kulturi više boji mišljenja susjeda nego Boga. Boje se svog šefa ili neimaštine više nego Gospoda.
Gospode, pomozi mi danas da otvorim oči kako bih sagledao život iz prave perspektive. Pomozi mi shvatiti da kada Te se “bojim” na ispravan način nemam razloga plašiti se nekoga ili nečega drugog. Gospode, danas želim ponovno posvetiti svoj život Tebi. Želim biti Tvoja kći, Tvoj sin, tako da Ti možeš kroz mene živjeti svoj život. Pomozi mi da imam taj “zdravi” strah koji će mi donijeti i mir i duhovnu snagu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)