“Zar nije Bog nepravedan — govorim po ljudsku — kad pusti maha srdžbi? Daleko od toga! Jer kako bi inače Bog sudio svijet?” (Rimljanima 3,6)
U Rimljanima 3,1-4 apostol je uspješno odgovorio na dva prigovora. Prvi (1. i 2. redak) je da je Pavlov nauk poništio Božji savez sa Židovima kao posebno izabranim narodom. Drugi (3. i 4. redak) je bio da njegov nauk poništava Božju vjernost. A sada smo došli do trećeg: da njegov nauk osujećuje Božju pravednost (5. i 6. redak).
Ovaj treći prigovor i Pavlov odgovor nisu najjednostavniji za razumijevanje, posebno detalji, ali Pavlov opći zaključak je dovoljno jasan. Bit prigovora u Rimljanima 3,5 jest da ako naša nepravednost ističe Božje pravo i pravednost i uvećava Njegovu slavu, onda ne bi bilo pravo da Bog kažnjava grešnike. Umjesto toga, podrazumijeva se u prigovoru, kad mi ne bismo griješili, Bog se ne mogao pokazati pravednim. I ako smo mi griješenjem učinili veliku uslugu Bogu, kako se On može okrenuti i kazniti nas što Mu pomogli?
Čini se da je Pavlu neugodno što uopće iznosi ovaj prigovor. Stoga dodaje riječi: “Govorim po ljudsku.” (5. redak)
Apostol se možda nije osjećao ugodno zato što je bio prisiljen zapisati ovako nerazuman prigovor, ali je u 6. retku prilično hrabro odgovorio. On još jednom rabi izraz “daleko od toga” iz 4. retka ukazujući da se on ne slaže s tako nerazumnim prigovorom. Onda nastavlja primjedbom: “Jer kako bi inače Bog sudio svijet?” U smo trenutku možda očekivali potvrdu Božje pravednosti, ali on i Židovi su bili toliko sigurni u Božju ulogu u sudu da je svoj odgovor izrekao u upitnom obliku koji podrazumijeva da je Bog svakako pravedan. Stoga je On očito kvalificiran da sudi svijet.
Budući da nijedan Židov nije sumnjao u dolazeći sud ili Božju pravdu, židovski prigovor se slomio pod vlastitom težinom. Pavlova u tvrdnja u 2. poglavlju se održala. Bog doista ima pravo suditi svakome, čak i Židovima.
Pavao je posve siguran u dvije stvari: da je Bog pravedan i da će suditi svijetu. Mi možemo biti zahvalni što smo u rukama milostivog Boga. Koliko je On milostiv vidjet ćemo u Pavlovom izlaganju koje počinje u Rimljanima 3,21. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)