„To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.“ (Rimljanima 2,16; DF)
Današnji redak vodi nas kraju Pavlove rasprave o sudu. Počelo je, kao što se sjećate, u Rimljanima 1,32 kada je on primijetio da oni koji su okorjeli grešnici zaslužuju smrt. „Dobri“ ljudi (oni čiji su grijesi bezazleniji) i religiozne osobe (u ovom slučaju Židovi) bili su prilično sretni takvim sudom. On je pravedan. Okorjeli grešnici zaslužuju smrt.
Ali onda je Pavao učinio sljedeći korak. Rekao je „dobrim“ i religioznim ljudima da će i oni biti podvrgnuti sudu. Pavlu je trebalo oko petnaest redaka da objasni posljedice ove izjave. U Rimljanima 2,16 on zaokružuje svoj dokaz: „To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.“
Što apostol ovim misli? U kontekstu Rimljanima 2,1-15 on ukazuje na to da će svima biti nepristrano suđeno (11. redak). To jest Bog će suditi svakoj vjernoj osobi na temelju onoga što ona zna. Za Židove to znači vjernost Božjem objavljenom Zakonu, a za neznabošce vjernost njihovoj djelomično prosvjetljenoj savjesti.
Ali ne zaboravimo 13. redak koji nam kaže da će „pred Bogom biti pravedni oni koji vrše Zakon“. Za one koji znaju Božji zakon znanje nije dovoljno. Oni koji su spašeni hodit će Božjim putem. To nas vraća Rimljanima 2,6 gdje čitamo da će Bog „svakomu dati prema njegovim djelima“.
Stoga Pavlovo razumijevanje suda izgleda sasvim jasno. Svi će se ljudi suočiti s njim, ne samo zbog svojih djela, već i zbog „onoga što je skriveno u ljudima“. I svi će, i Židovi i neznabošci prema Božjem sudu biti proglašeni krivima.
Međutim, apostolova briga za sud nije sama sebi svrha. Njega najviše zanima Radosna vijest o potpunom i besplatnom spasenju u Kristu. Za Pavla važnost suda je da svakoj osobi pokazuje slabost i krivnju. On je objasnio istinu o sveopćoj osudi tako da svaka osoba osjeća duboku potrebu za Evanđeljem. Pavlova poruka uvijek upućuje dalje od krivnje i osude, na spasenje u Kristu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)