“Nisu, naime, pred Bogom pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će oni biti priznati pravednima koji vrše Zakon.” (Rimljanima 2,13)
Zamijetite kako Pavao rabi izraz “oni koji slušaju”. Većina ljudi u njegovo vrijeme nije znala citati. Umjesto toga oni su slušali čitanje Zakona svakog tjedna u sinagogi.
Ali, evo njegove misli, slušanje nije dovoljno. Imati Zakon nije dovoljno. Nije dovoljno tvrditi da je Abraham vaš otac, Mojsije vaš prorok ili Zakon vaš vodič. Pavao ulaže sve napore kako bi uklonio židovsku isključivost. Neki su Židovi vjerovali da njihovo puko posjedovanje Zakona znaci vječnu sigurnost. Ali apostol im uporno ponavlja činjenicu da ga oni ne drže. Sigurnost ne pruža posjedovanje Zakona ili židovstvo, već “vršenje” Zakona.
U ovom trenutku apostol iznosi zanimljivu misao: “Nego će oni biti priznati pravednima koji vrše Zakon.” Što time misli? Naučava li on da se možemo opravdati ili postati pravedni vršenjem Zakona? Ako je tako, proturječi sam sebi u sljedećem poglavlju u kojem izjavljuje da “nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona” (Rimljanima 3,20; usporedi Galaćanima 2,16).
Naravno, ljudi bi se mogli opravdati ili biti priznati pravedni vršenjem Zakona ako bi ga savršeno slušali. Ali upravo je to misao Pavao naglašava. Svi su ljudi grešnici, nitko ga ne vrši savršeno. Svrha Zakona nije da predstavlja ljestve do Neba već da ukaže na naše grijehe i vodi nas spasenju u Kristu (Rimljanima 3,20-25). U stvarnosti pokušaj vršenja Zakona kao put spasenja ostavit će nas potpuno izgubljenim i zbunjenim, osobito ako smo u potpunosti razumjeli smisao Zakona onako kako ga je Isus razjasnio u Mateju 5,21-48 u propovijedi na Gori.
Dobro, ako se ne opravdavamo držanjem Zakona, što onda Pavao misli? Sjetite se da on u Rimljanima 2 govori o sudu u knjizi koja je posvećena naučavanju Evanđelja o opravdanju vjerom. U ovom kontekstu nije dovoljno reci da imamo Zakon, da smo Židovi ili netko drugi. Umjesto toga Pavao uči da mi trebamo živjeti prema Božjoj volji. Ne znaci da možemo živjeti u otvorenoj neposlušnosti samo zato što imamo Krista. To nije “spašen si milošću i čini što hoćeš”. Naprotiv, ako smo spašeni milošću, mi ćemo činiti ono Bog želi. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)