“U istinu, svi koji budu sagriješili bez Zakona, bez će i propasti: a svi koji budu pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni.” (Rimljanima 2,12)
Na prvi pogled današnji redak izgleda pomalo zbunjujuće. Phillipsov prijevod jasnije prevodi smisao: “Svi koji budu sagriješili bez znanja o Zakonu, bez Zakona će i propasti; a svi koji budu griješili znajući Zakon, po Zakonu će biti suđeni.”
Da bismo razumjeli Pavlovu misao, moramo imati na umu kontekst. U Rimljanima 1 Pavao raspravlja o opravdanoj osudi zlih neznabožaca. Onda u prvoj polovini 2. poglavlja iznosi revolucionarnu misao da su moralistički Židovi jednako krivi i podložni Božjem sudu. Ovo je bila revolucionarna misao za Židove. Nisu li oni bili poseban Božji narod? Premda Pavao vjeruje da su oni bili izabrani narod, on istodobno ne smatra da su izuzeti od grijeha ili božanske kazne. Ovdje i Židovi i neznabošci dijele istu sudbinu što čitamo u Rimljanima 2,11: “U Boga nema pristranosti.”
Ovaj gubitak povlaštenosti izaziva prigovor u umu Pavlovih židovskih čitatelja. Uostalom, između Židova i neznabožaca postoji golema razlika. Židovi imaju Božji zakon. To dokazuje da su Njegovi miljenici i On im nikako ne može suditi na isti način kao i neznabošcima.
Pogrešno! tvrdi Pavao. Istina je da mi ne možemo optužiti neznabošce za kršenje Zakona koji nikada nisu formalno primili, isto je tako istina, kao što je Pavao dokazivao u Rimljanima 1,19.20, i dokazivat će i u 2,15, da im je Bog otkrio što je dobro a što zlo. Gospod će suditi prema tom razumijevanju. To jest, Bog će ih vrednovati prema njihovom odgovoru na objavu koju im je On dao.
Isto vrijedi i za Židove. Ali njihova osnova za suđenje je šira. Oni ne samo da imaju opće otkrivenje kroz savjest i prirodu koje dijele s neznabošcima, već imaju i Božje posebno otkrivenje u Zakonu. Tako Bog smatra sve pojedince odgovornim za svjetlost koju im je dao. S druge strane, nitko ne mora odgovarati za ono što nije znao.
Naš Bog, usprkos složenosti ovoga svijeta, doista je pravedni Otac koji nema miljenika. Nije čudo što pjesme u knjizi Otkrivenje uzvisuju pravednost i istinitost Njegove vladavine. (vidi, na primjer Otkrivenje 19.1.2). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)