„Zato ih je Bog preko pohota njihovih srdaca predao nečistoći… njih koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen.“ (Rimljanima 1,24.25)
Središnji problem grijeha je obožavanje, istina koja se očituje od knjige Postanka do Otkrivenja. Primjerice, na kraju vremena ključno pitanje bit će hoće li se ljudi „pokloniti Stvoritelju neba, zemlje, mora i izvora voda“ ili će se „pokloniti Zvijeri i njezinu kipu“ (Otkrivenje 14,7.9). I u Edenu su Adam i Eva mogli odabrati hoće li slijediti Boga ili će slušati đavolove riječi (Postanak 3,1-6).
U svjetlu središnje važnosti bogoslužja u cijeloj Bibliji jedna neprevedena riječ u Rimljanima 1,25 postaje značajna. Većina prijevoda kažu da su oni koji hode putem zla zamijenili „istinu Božju lažju“. Ali u izvornom jeziku postoji određeni član. Tako Pavao kaže da su oni zamijenili istinu za točno određenu laž. Idolopoklonstvo i lažno bogoslužje nije samo jedna laž među mnogim drugim. To je točno određena laž. A iz laži lažne religije, tvrdi Pavao, proistekla je bujica pokvarenosti koja je preplavila naš svijet.
Pavao tri puta u Rimljanima 1,24.26.28. tvrdi da je Bog okorjele grešnike predao njihovoj „nečistoći“, sramotnim strastima“ i „pokvarenom shvaćanju“. Na prvi pogled to ne sliči Bogu. Prepušta li nas Bog zlu?
Ključ za razumijevanje ovog izraza nalazi se u riječima kao što su „sramotne strasti“. William Barclay ističe da Pavao rabi riječ koja „tjera ljude da čine neizrecive i sramotne stvari. To je neka vrsta ludila koja ljude tjera da čine ono što nikada ne bi učinili da im ova strast nije obuzela osjećaj časti, razboritosti i pristojnosti.“
Srž ovog problema je činjenica da je Bog svakoj osobi dao slobodnu volju. Tako nam Bog dopušta da donosimo pogrešne odluke i vrijeđamo. On nas ne spašava od njihovih štetnih posljedica. Naime, On nas je aktivno „predao“ zastrašujućim posljedicama grešnog djelovanja. On nam dopušta da žanjemo posljedice.
Zašto? Zato što mrzi grešnike’ ne, već zato što ih ljubi i želi da uvide svoju potrebu za spasenjem. Tako, čak i kada prepušta ljude njihovim grijesima, Bog ima dobre namjere. Kada uvidimo veličinu naše potrebe, Bog se nada da ćemo od Njega zatražiti milost i milosrđe. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)