„Naprotiv, ostali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi.” (Rimljanima 1,21.22)
Pobuna protiv Boga (Rimljanima 1,18-22) i zanemarivanje slavljenja i zahvaljivanja utječe na nas. U Rimljanima 1,21-23 Pavao prikazuje rezultate grijeha u nizu ponižavajućih posljedica. Prvo, potamnjuje njihova srca i oni postaju ludi čak i kada se proglašavaju mudrim. Eugene Peterson pronicljivo prevodi 22. i 23. redak: “Budući da se prema Njemu nisu ponašali kao prema Bogu, odbijajući Ga obožavati, oni su se obezvrijedili ludošću i zbunjenošću tako da u njihovim životima nije ostalo ni smisla ni smjera. Pretvaraju se da sve znaju, a neznalice su po pitanju života.”
Jedna od prvih posljedica grijeha, kaže Pavao, jest da ljudske misli postaju isprazne i neučinkovite, a njihovi umovi ludi i pomračeni. Apostol je bio itekako svjestan filozofskih zastranjivanja drevnog svijeta koji je spekulira o smislu i svrsi života.
Ljudske filozofije doista nisu postigle velik napredak tijekom dvije tisuće godina otkada je Pavao napisao Poslanicu Rimljanima. Tako je David Hume krajem osamnaestog stoljeća tvrdio da u svojoj radnoj sobi može dokazati da u svijetu oko nas ne postoji uzrok i posljedice. On je također primijetio da mu je nakon napuštanja svoje radne sobe i ulaska u svakodnevni svijet bilo teško živjeti prema svojim filozofskim otkrićima.
Stoljeće kasnije Friedrich Nietzsche je, nešto prije svog tragičnog samoubojstva, zaključio da život nema smisla. Svrha povijesti za njega je bila razvoj surovog nadčovjeka koji bi činio “pravdu” gazeći slabije od sebe. Adolf Hitler je poslije primijenio ovu filozofiju kao opravdanje za svoja djela.
I dvadeseto stoljeće imalo je svojih filozofskih “otkrića” kao što je Jean Paul Sartrova tvrdnja da su “drugi ljudi pakao”. Sartre je također jasno rekao da “nema ljudske naravi budući da nema Boga koji bi je zamislio… Čovjek nije ništa drugo do ono što stvori od sebe.” Odbacujući vjeru u jedinog istinskog Boga, svijet je doživio niz filozofskih spekulacija koje su ga odvele u slijepe ulice i pukotine tame i ispraznosti. Takve su posljedice ljudskog okretanje leđa Bogu.
Kršćani svakodnevno trebaju slaviti Boga ne samo kao onog koji postoji, već i kao onog koji se otkriva u životu daje smisao. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)