„Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru.“ (Rimljanima 1,17)
Današnji redak jedan je od najutjecajnijih u povijesti kršćanstva. Njegovo razumijevanje zapalilo je iskru protestantske reformacije početkom 1500-tih. Dopustimo da nam Martin Luther govori o tome svojim riječima: „Čeznuo sam za razumijevanjem Pavlove poslanice Rimljanima i ništa me nije sprečavalo osim jednog izraza – ‘pravednost Božja’ – jer sam shvatio da je to pravda koja Boga čini pravednim i kojom pravedno kažnjava nepravedne. Moje stanje je bilo takvo da sam, iako besprijekoran redovnik, stajao pred Bogom nemirne savjesti i nisam imao povjerenja da će ga moje zasluge ublažiti. Zato nisam ljubio pravednog i gnjevnog Boga, već sam Ga mrzio i mrmljao protiv Njega. Ipak, držao sam se dragog Pavla i imao veliku želju da razumijem što je on mislio.
Noću i danju sam razmišljao dok nisam shvatio vezu između Božje pravednosti i tvrdnje da će ‘pravednik živjeti od vjere’. Tada sam shvatio da je Božja pravda ta pravednost kojom nas Bog vjerom po milosti i milosrđu pravda. Tada sam osjetio da sam ponovo rođen i prošao kroz vrata u raj. Cijelo Sveto pismo dobilo je novi smisao i dok me je prije Božja pravednosti ispunjavala mržnjom, sada je postala neizrecivo slatka u velikoj ljubavi. Pavlov redak za mene je postao vrata Neba.“ (Luthers Works, Vol.54, 179. str.)
Redak u Rimljanima 1,17 nikada nije prestao utjecati na Luthera. „Od tog trenutka shvatio je, jasnije no ikada, lažnost pouzdanja u spasenje ljudskim djelima i potrebu trajne vjere u Kristove zasluge.“ (Ellen G. White, Velika borba, 108. str)
Jednostavnije ćemo razumjeti što se dogodilo Lutheru kad shvatimo da grčki jezik rabi istu riječ i za pravdu i opravdanje. Luther, koji je ovu riječ razumijevao u smislu suda i presude, bio je svladan jer bez obzira na velike napore nije mogao biti dovoljno dobar. Sve što je mogao vidjeti bila je Božja pravedna presuda. Prijelomni trenutak dogodio se kad je shvatio da Pavao ne naglašava sud već pravednost po vjeri. Tog dana Luther je od kršćanina usmjerenog na sud postao kršćanin usmjeren prema milosti; bio je to pomak u razumijevanju koji je promijenio svijet. To će preobraziti i naš život. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)