„Htio bih da znate, braćo, da sam više puta odlučio da dođem k vama – ali sam do sada bio zapriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među ostalim poganima.“ (Rimljanima 1,13)
Charlie se žarko molio za bicikl za Božić. Njegova obitelj je bila siromašna i on nije samo želio bicikl, već ga je i trebao. Stigao je Božić, a on nije dobio bicikl. Obiteljski prijatelj koji nije bio odviše obazriv rekao je: „Vidim da Bog nije odgovorio na molitvu za bicikl!“
„Da, On je odgovorio“, rekao je dječak. „Rekao je ne.“
Sve naše molitve nisu uslišene. Mora da je to bilo i Pavlovo iskustvo dok je nekoliko puta s molitvom planirao putovanje u Rim. Želio je poći, ali Bog nije bio spreman pustiti ga.
Ali sada je apostol konačno dobio zeleno svjetlo da krene na zapad. To je ojačalo Pavlove nade. Njegova prva misao bila je da bi mogao ubrati nekoliko „plodova“ u Rimu.
Biblija rabi riječ „plod“ u vezi s duhovnošću na tri načina. Prvo, ona služi kao metafora za stavove koji obilježavaju osobu ispunjenu Duhom. Zato se u Galaćanima 5,22.23 nabraja: „Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, krotkost, uzdržljivost.“
Drugo značenje odnosi se na kršćanska djela. Pavao piše rimljanima o posjedovanju „roda posvećenja“ (Rimljanima 6,22).
Treće značenje duhovnog ploda u Novom zavjetu odnosi se na povećani broj obraćenika Kristu. Zato Pavao može govoriti o Epanatu kao “prvini” ili prvom obraćeniku za Krista u Ahaji (Rimljanima 16,5. DF).
Nema sumnje da Pavao ima na umu ovo treće značenje. Apostol je želio da ga Bog uporabi kao pomoć rimskoj crkvi u obraćanju novih članova. Njegovo srce je stalno čeznuo za obraćanjem duša. Pavla ništa nije činilo sretnijim nego dovođenje pojedinaca u spasonosni odnos s Isusom.
Međutim, ovo što smo rekli ne isključuje prva dva značenja riječi plod. On je također nastojao osposobiti ljude u sazrijevanju za Krista u plodovima Duha (karakterne osobine) i u njihovom svakodnevnom životu (ponašanje).
Pavao i od mene očekuje isto: da svoj život stalno posvećujem Kristu i postaje sve sličniji Njemu u karakteru. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)