„Da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.“ (Rimljanima 1,12)

To je poniznost!

Poslušajte ovog velikog apostola! Poslušajte čovjeka kojeg je Bog izravno pozvao na putu u Damask! Poslušajte čovjeka kojeg je Bog uvelike koristio! Poslušajte jednog od najutjecajnijih glasova u povijesti ljudskog roda!

Pavao nikada nije mislio da je toliko duhovno izrastao da ga ljudi iz crkvenih klupa ne mogu podučiti. Nadao se da će učiti od njih, ali i podučavati ih. Rimljani su ga mogli blagosloviti dok je on blagoslivljao njih. Za Pavla služba je bila dvosmjerna ulica.

Razmišljajući o ovom retku reformator John Calvin je napisao: “Vidite kakav je stupanj skromnosti pokazao u svom pobožnom srcu –  toliki da je tražio priznanje i od neiskusnih početnika: nije lažno govorio jer nema nikoga lišenog darova u Kristovoj crkvi koji ne može nešto pridonijeti našoj koristi, ali naša nas zavist i ponos sprečava da rabimo darove jedni drugih. Takav je naš ponos, takav je otrov koji stvara isprazan ugled prezirući i zanemarujući druge, pa neki misle da sami posjeduju obilje svega što im je dosadno.”

Duhovni ponos je najgora bolest. Nije slučajno Isus počeo blaženstva riječima: “Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.” (Matej 5,5). Znao je da samo ponizni mogu čuti Njegov glas.

Petar, koji je povremeno imao teškoća s ravnotežom između ponosa i poniznosti, savjetovao je da crkvene vođe ne trebaju “vladati okrutno dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom … i kad se pojavi vrhovni pastir. primit ćete ne uveli vijenac – slavu.” (1. Petrova 5,3.4)

Mi crkvu ne trebamo promatrati kao skup članova koji su više ili manje vrijedni, već kao zajednicu koja se međusobno obogaćuje i u kojoj je svaka osoba i sluga i učitelj.

Čini se da je ovo bio Pavlov ideal. On nije samo darivao blagoslove, već je bio otvoren za primanje blagoslova od onih kojima je služio.

Gospode, pomozi mi da imam duh službe i poniznosti koji je oblikovao temelj Pavlove službe. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)