„Određen za Evanđelje Božje … o svome Sinu, koji je, po tijelu, rođen od potomstva Davidova.“ (Rimljanima 1,1-3)

Ovaj se redak nalazi u središtu Pavlovih šest uvodnih točaka u raščlambi Evanđelja za koje ga je Bog odredio da ga propovijeda. Njegova je prva misa da Evanđelje dolazi od Boga, druga da je prorečeno u Starom zavjetu i treća (današnje razmišljanje) da je Isus središnja točka Evanđelja.

Ali tko je taj Isus? Pavao odgovara na ovo pitanje u Rimljanima 1,3-5. Prvi dio odgovora jest da je Isus Davidov sin po tijelu ili ljudskoj prirodi.

Možda vi mislite da je ovo vrlo čudan način razmišljanja o Isusu. Nemamo li i svi mi ljudsku prirodu? Da, ali ne kao Isus.

U današnjem retku Pavao govori dvije stvari o Isusu –  jedno izravno, a drugu neizravno. Neizravna aluzija se javlja u riječima “po tijelu”. Pavao nas podsjeća na činjenicu da Isus nije samo ljudsko biće, sin Davidov, već i Sin Božji. Jedna od velikih poruka Evanđelja po Mateju jest da je Isus bio Marijin sin, ali ne i Josipov, to jest on je bio sin Marije i Svetoga Duha (Matej 1,18). Tako Isus nije bio u potpunosti sličan drugim ljudskim bićima. On je bio i čovjek i Bog ili kao što to Matej kaže “Bog je s nama” (23. redak). Zato je utjelovljeni Isus mogao “izbaviti svoj narod od grijeha njihovih” (21. redak).

Slava Bogu! Isus nije samo sin Davidov, već i sin Božji. Kao takav On postaje posrednik Božjeg spasenja. To je doista dobra vijest, istinsko Evanđelje.

Ali i ljudski vid Isusove naravi također je važan. „Sin Davidov“ je bila sveopće priznata mesijanska titula koja seže unatrag sve do 2. Samuelove 7,12.13. gdje je Bog obećao utvrditi Davidovo prijestolje zauvijek.

Jeremija se poziva na ovo prihvaćeno gledište kada prorokuje:

„Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji … I evo imena kojim će ga nazivati –  Jahve, Pravda naša.“ (Jeremija 23,5.6)

Pavao je utemeljio Poslanicu Rimljanima na činjenici da je Isus doista „naša pravednost“, naša nada i naš Spasitelj. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)