Što Božić čini lijepim?

U božićno vrijeme piše se o božićnim temama, a one redovito opisuju idilične prizore sjećanja na povijesni događaj Isusova rođenja u betlehemskoj štalici. Iako je od toga prošlo već skoro dvije tisuće godina, osnovni elementi te dirljive priče uvijek se ponavljaju: jaslice u koje je mali Isus položen umjesto zipke; životinje koje Ga okružuju i griju svojim dahom; Marija i Josip kako brižno bdiju nad slatkim, upravo rođenim Djetešcem.

Međutim, ovaj, naizgled običan događaj pratilo je cijelo Nebo. Svijetli se anđeo ukazao pastirima i objavio im radosnu vijest o rođenju Djetešca – Spasitelja, Mesije i Gospodara svega. Anđelu se pridružio nebeski zbor u radosnoj pjesmi i klicanju: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!” (Luka 2,14) Jedna je skupina anđela, koji su ličili na zvijezdu, već neko vrijeme vodila uvaženo izaslanstvo posjetitelja s dalekog istoka koji su došli pozdraviti maloga Isusa, pokloniti Mu se i bogato ga darivati.

Neshvatljivo, ali ipak istinito, ova neizreciva nebeska radost, klicanje i pjesma anđela ostali su nepoznati uvaženoj javnosti onoga vremena. U Bibliji se ne spominje čak ni neka posebna pažnja vlasnika konačišta (štalice) gdje su se Josip i Marija uspjeli skloniti. Bilo bi za očekivati da se porodilji posveti malo više pažnje od ostalih gostiju. Činilo se da nitko ne mari što se rađa još jedno dijete na svijet. Ni pastiri ne bi imali pojma što se događa u Betlehemu bez najave nebeskog vjesnika. Tajne službe kralja Heroda nisu ni slutile da se rodio Kralj nad kraljevima sve dok nisu pristigli mudraci s istoka koje je vodila zvijezda i o tome ih izvijestili. Sva ljepota Isusova rođenja bila je nepoznata ljudima onoga vremena jer je bila prejednostavna, odviše obična i odstupala je od načina kako se proslavlja neki važni događaj ili osoba. Da se kojim slučajem rodio kraljević, Herodov prestolonasljednik, ili prvenac nekog člana Velikog vijeća, svi bi, cijeli Jeruzalem, Judeja, Izrael, Samarija i Galileja, odmah saznali o tome važnome događaju. Otpočelo bi višednevno slavlje i radovanje. Jelo bi se pilo i veselilo, jer se rodio novi kralj ili uvaženi član elite tadašnjeg društva. Kada je Bog postao čovjekom, čovjekova spasenja radi, kada se rodio najveći Dobrotvor i Prijatelj čovječanstva, Isus, gotovo nitko na Zemlji nije imao pojma o samome događaju, a kamoli o njegovu značenju! Koji su bili uzroci takvoj neupućenosti i sljepoći?

Čini se da je uzroka bilo više i da zadiru u samu bit čovjekove slabosti izazvane grijehom, ali spomenimo samo jedan koji dominira stanjem čovjekove duhovne sljepoće.

Mesijanske nade starih Hebreja bavile su se očekivanjem političkog i militantnog Mesije ili Pomazanika koji će biti pomazan (ustoličen) na Davidovu prijestolju kako bi Božji narod konačno oslobodio rimske okupatorske tlake. Kako će se to zapravo dogoditi nitko nije točno znao, jer su postojala razna tumačenja, ali nitko nije ni slutio da bi rođenje djeteta siromašnih roditelja iz Galileje moglo imati bilo kakve veze s tim. Isusovi suvremenici nisu bili u stanju prepoznati veličinu jednostavnosti, snagu požrtvovnosti, toplinu skromnosti i ljepotu poniznosti. Njima bi prvi Božić bio zanimljiv i značajan da je bio obilježen pompom, obilnim trpezama i na lijepo ukrašenom mjestu, a ne u štali. Naravno osjećali bi se ugodno uz uzvanike svojega ranga i ugleda.

Pitajmo se što čini naš Božić posebnim i radosnim blagdanom. Obogaćuje li se naš božićni ugođaj skromnošću jer smo okrenuti potrebama onih koji nemaju; radošću jer smo imali priliku razveseliti tužnoga; zadovoljstvom jer ne sudjelujemo u blještavom nadmetanju tko će organizirati uzbudljiviju zabavu i kupiti skuplje poklone? Robujemo li mi društvenoj modi i očekivanjima doba u kojem živimo?

Da kojim slučajem Isus proslavlja svoj rođendan danas s nama, gdje bismo Ga potražili? Tko bi bili ljudi koji bi Ga prvi posjetili, pozdravili Ga i poklonili Mu se? Isusa bi valjalo potražiti među običnim, malim ljudima jer On sam kaže: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” (Matej 25,40) Sigurno bi tješio žalosne, podijelio svoj obrok s gladnima, hrabrio bolesne. Proslavimo blagdane Božića i Nove Godine na ovakav, potpuniji način i obradujmo sebe i svoje bližnje istinskom radošću.

Dragutin Matak

Tagged on: