„Dani moji brže od čunka prođoše.“ (Job 7,6)
Ako imamo samo malo vremena, iskoristimo ga pametno. Biblija nas uvjerava da živimo u vrijeme velikog Dana pomirenja. Simbolički Dan pomirenja bio je dan kada je cijeli Izrael mučio svoju dušu pred Bogom, priznavao svoje grijehe, dolazio pred Boga sa skrušenim srcem, žalostan zbog svojih grijeha i istinski se kajao njegujući živu vjeru u žrtvu pomirnicu.
Ako je bilo teškoća ako je bilo zavisti, zlobe, ogorčenosti, zlog sumnjičenja, priznajte te grijehe, ne uopćeno, već idite osobno svojoj braći i sestrama. Budite određeni. Ako ste vi učinili jedno zlo, a oni dvadeset, priznajte to jedno zlo kao da ste vi glavni grešnik. Uzmite ih za ruku i neka vaša srca omekšaju pod utjecajem Svetoga Duha pa recite: „Hoćeš li mi oprostiti? Nisam njegovao prave osjećaje prema tebi. Želim popraviti svako zlo da ništa ne bude zapisano protiv mene u nebeskim knjigama. Želim da moj izvještaj bude čist.“ Tko bi se mogao oduprijeti takvom postupku?
Previše je hladnoće i ravnodušnosti – previše duha „baš me briga“ – među onima koji tvrde da su Kristovi sljedbenici. Svi se moraju skrbiti jedni o drugima ljubomorno zastupajući interese jedni drugih. „Ljubite se među sobom!“ Tek tada ćemo moći stajati kao čvrsti zid protiv Sotoninih zamki. Usred protivljenja i progonstava mi se ne smijemo pridruživati onima koji se osvećuju, ujedinjavati se sa sljedbenicima velikog buntovnika čije je posebno djelo da optužuje braću, da sramoti i prlja njihov karakter.
Iskoristite ostatak ove godine da uništite svako vlakno korijena gorčine, da ga pokopate u grob zajedno sa starom godinom. Započnite novu godinu s nježnim poštovanjem i dubljom ljubavlju prema svakom pripadniku Gospodnje obitelji. Zbijte svoje redove. „Ujedinjeni stojimo, razjedinjeni padamo!“ Zauzmite uzvišenije, plemenitije držanje nego ikada dosad! (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)