„Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ (Ivan 14,3)
Prošlo je više od osamnaest stoljeća (pisano 1913. godine – prim. prev.) otkako je Spasitelj dao obećanje o svojem dolasku. Tijekom svih tih stoljeća Njegove su riječi ispunjavale srca Njegovih vjernih sljedbenika hrabrošću. Obećanje se još nije ispunilo ali zato izgovorena riječ nije postala ništa manje vjerodostojna.
Krist će doći u svojoj slavi, u slavi svojega Oca i u slavi svetih anđela. Deset tisuća puta deset tisuća i tisuće tisuća anđela, prekrasnih, pobjedonosnih Božjih sinova, koji su nadmoćni u ljepoti i slavi, pratit će Ga na Njegovom putu. Umjesto trnove krune, On će nositi krunu slave – krunu u kruni.
Umjesto stare grimizne haljine, bit će odjeven u odjeću od najbjelje bjeline, „kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji“ (Marko 9,3). I na Njegovoj odjeći i na Njegovim bedrima bit će napisano ime: „Kralj kraljeva i Gospodar gospodara“ (Otkrivenje 19,16).
Svojim vjernim sljedbenicima Krist je bio svakidašnji pratilac, prisni prijatelj. Oni su živjeli u uskoj, stalnoj vezi s Bogom. Na njima se pokazala slava Gospodnja. Na njima se odražavalo svjetlo spoznaje Božje slave s lica Isusa Krista. Oni se sada raduju u nepomućenim zrakama sjaja i slave Kralja u svem Njegovom veličanstvu. Oni su spremni za zajedništvo Neba jer imaju Nebo u svojim srcima.
Podignutih glava, obasjani blistavim zrakama Sunca Pravednosti, radosni što se približava njihovo izbavljenje, izlaze da dočekaju Zaručnika govoreći: „Gle, ovo je Bog naš, njega čekasmo, on će nas spasiti!“
Vrijeme čekanja je skoro završeno. Gosti i stranci, koji su tako dugo tražili bolju zemlju, sada su skoro stigli kući.
Osjećam da moram glasno uzviknuti: Idemo kući! „Zato, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru!“ (2. Petrova 3,14) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)