„Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak.“ (2. Timoteju 4,8)
Je li veliki apostol neznabožaca prinio nekakvu veliku žrtvu kada je farizejstvo zamijenio Kristovim evanđeljem? Mi odgovaramo: Nije! Odlučno i namjerno, on se odvratio od bogatstva, prijatelja i društvenog položaja, od javnih počasti i svojih sunarodnjaka koje je vatreno i iskreno volio. Odlučio je povezati svoju sudbinu i svoje ime sa sudbinom naroda kojega je smatrao najnižim i najneuglednijim od svih; radi Krista pretrpio je gubitak svega toga. Njegov posao bio je obilniji od posla bilo kojeg drugog učenika, bezbrojni su bili udarci koje je pretrpio. Bio je udaran palicama, kamenovan, pretrpio je brodolom, često je bio u smrtnoj agoniji. Bio je u opasnosti na kopnu i na moru, u gradu i u pustinji, od razbojnika i od svojih sunarodnjaka. Obavljao je svoju misiju u stalnim bolestima, u boli, u umoru, u bdjenju, u hladnoći, u golotinji. Kada je odgovarao krvožednom Neronu, nikoga nije bilo s njime.
No je li Pavao posvećivao svoje dragocjeno vrijeme svojim bolnim mukama? Ne, on je pozornost umjesto na sebe usmjerio na Krista. On nije živio za svoju sreću, a ipak je bio sretan. „Preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše.“ (2. Korinćanima 7,4) U posljednjim danima svojeg života, potpuno svjestan svoje mučeničke smrti, zadovoljno uzvikuje: „Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru očuvao.“ (2. Timoteju 4,7) Upravljajući svoj pogled prema besmrtnoj budućnosti koja je bila velika, nadahnuta pobuda cijele njegove karijere, dodaje u punoj sigurnosti vjere: „Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac“ – i onda taj čovjek, koji je živio za druge, zaboravljajući na sebe, dodaje – „i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak“ (2. Timoteju 4,8). O, plemenitog li čovjeka vjere!
Pavao je bio živi primjer kakav bi trebao biti svaki kršćanin. On je živio Bogu na slavu. „Jer je meni život Krist!“ (Filipljanima 1,21) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)