„Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan!“ (1. Korinćanima 15,58)
Da bismo bili čvrsto usidreni, mora nas nešto čvrsto držati, a ništa neće biti dovoljno čvrsto sve dok Krist ne preuzme upravu nad dušom. Mnogi koji izgledaju snažni i govore u obranu istine, nisu ukorijenjeni ni utemeljeni. Oni nemaju glavnog korijena; i kada naiđu oluje protivljenja i progonstva, oni su slični drvetu koje je udar vjetra oborio iz korijena.
Mi ćemo biti napadani na svakom koraku; bit ćemo izloženi bezgraničnom pritisku. Ne smijemo se držati svoje vjere samo zato što nam je ona bila predana od otaca. Takva vjera ne bi mogla izdržati strašan ispit koji je pred nama. Mi moramo znati koji nas je stvarni razlog naveo da iziđemo iz svijeta kao odvojen i poseban narod.
Kada ljudi žele steći znanje o Božjem djelu zato što su u njega uložili svoju vjeru i sredstva, Bog će im pomoći da sve razumiju pa će ostati čvrsti u svojoj vjeri; ali ako zastupaju samo teoriju, plitku vjeru koju ne mogu objasniti, iznenadna kušnja navest će ih da se prepuste matici koja će ih odnijeti u svijet.
Naš um mora biti tako pripremljen da može izdržati svaki ispit, da se može oduprijeti svakoj kušnji bez obzira na to dolazi li ona iznutra ili izvana. Mi moramo znati zašto vjerujemo onako kako vjerujemo, zašto smo na Gospodnjoj strani. Istina mora čuvati stražu u našim srcima, spremna da pozove na uzbunu, da nas povede u akciju protiv svakog neprijatelja.
Sile tame otvorit će paljbu protiv nas i svi koji su ravnodušni i bezbrižni, koji su svoju pozornost posvećivali svojim zemaljskim riznicama, koji se nisu pobrinuli da shvate Božje postupanje prema Njegovom narodu, postat će njihova žrtva. Nijedna sila osim poznavanja istine kakva je u Isusu nikada nas neće učiniti čvrstima, ali ako je ona u nama, jedan će goniti tisuću, a dvojica deset tisuća. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)