„Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!“ (Ivan 14,27)
Kratko vrijeme prije svojeg raspeća Krist je ostavio u nasljedstvo svojim učenicima svoju ostavštinu mira. To nije mir koji se stječe usuglašavanjem sa svijetom. To je više unutarnji nego vanjski mir. Vani će biti ratova i sukobljavanja pod utjecajem zakletih neprijatelja, hladnoće i sumnjičenja onih koji tvrde da su nam prijatelji. Kristov mir neće iskorijeniti podjele, ali će ostati nenarušen usred sukoba i podjela.
Iako nosi titulu Knez mira, Krist je o sebi rekao: „Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač!“ (Matej 10,34) Iako je Knez mira, On je bio i uzrok podjele. Obitelji će se dijeliti da bi se mogao spasiti svaki koji prizove Gospodnje ime. Svi koji odbiju Njegovu beskrajnu ljubav, ustanovit će da je kršćanstvo mač koji narušava njihov mir.
Nemoguće je da se netko tko postane istinski sljedbenik Isusa Krista ne razlikuje od svjetovnog mnoštva nevjernika.
Kada bi svijet prihvatio Krista, tada ne bi bilo mača podjele jer bi svi bili Kristovi sljedbenici i u zajedništvu jedni s drugima i njihovo bi jedinstvo bilo neraskinuto. Međutim, to nije slučaj. Tu i tamo poneki član obitelji posluša uvjeravanja svoje savjesti i zato ostaje sam. Crta razdvajanja je jasna i određena. Jedan stoji na Božjoj riječi, a drugi se drže ljudskih predaja i govora.
Mir koji je Krist dao svojim učenicima i za koji se molimo utemeljen je na istini i taj mir neće nestati zbog podjela. Svuda oko nas može biti ratova i sukoba, ljubomore, zavisti, mržnje i svađa, ali Kristov mir svijet ne može uzeti ni dati. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)