„I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“ (Filipljanima 4,7)

Isus je došao na ovu Zemlju ne samo da bude čovjekov Otkupitelj, već i njegov Primjer. On je živio savršenim životom, životom krotkosti, poniznosti, neporočnosti i neograničenog povjerenja u Boga.  On nas je na zoran način učio velikim poukama o smirenom, trajnom, nepokolebljivom povjerenju u našega nebeskog Oca. On dopušta kušnjama, nevoljama i teškoćama da dolaze na Njegove mile. To su izrazi Njegove providnosti, pohođenja Njegove milosti, da bi ih vratio kada zalutaju od Njega, da bi im dao dublju svijest o svojoj prisutnosti i milosrdnoj skrbi. Mir koji nadilazi svaki um nije namijenjen onima koji izbjegavaju nevolje, borbe i samoodricanje.

Isusovo oko je na nama u svakom trenutku. Božja providnost dopustila je da se između duše i Sunca Pravednosti navuku oblaci da bi naša vjera ojačala i da bi se uhvatila za veliku nadu i pouzdana obećanja koja sjaje kroz tamu svake oluje.

Vjera mora rasti u sukobima i patnjama. Kao pojedinci moramo naučiti patiti, biti jaki i ne potonuti u slabost.

Velika je ljubaznost našeg nebeskog Oca kada dopušta da se nađemo u položaju koji umanjuje privlačnost onoga što je na Zemlji i koji nas navodi da svoju naklonost posvećujemo onome što je gore. Često nam gubitak zemaljskih blagoslova pomaže da naučimo više nego što smo naučili dok smo ih imali.

Činjenica da prolazimo kroz nevolje i stradanja nije nikakav dokaz da nas Isus ne voli i ne blagoslivlja. Sažaljivo Božje Janje poistovjećuje svoje interese s interesima onih koji stradaju.

On ih čuva u svakom trenutku. On je upoznat sa svakom njihovom boli; On zna svaku Sotoninu kušnju, svaku sumnju koja razdire njihovu dušu.  On zastupa slučaj svih koji se nalaze u kušnji, koji lutaju, koji nemaju vjere. On ih nastoji uzdići do visine na kojoj se On nalazi. Njegov je posao da svoj narod posvećuje, čisti, oplemenjuje i čini neporočnim, da ispunjava srca svojih sljedbenika svojim mirom. On ih na taj način priprema za slavu, čast i vječni život, za baštinu daleko bogatiju i trajniju od baštine bilo kojeg zemaljskog kneza. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)