„Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.“ (1. Korinćanima 10,13)
Svatko od nas mora biti svoje bitke, stjecati svoja kršćanska iskustva, na neki način nezavisno od svake druge duše; i Bog nudi pouke koje svatko od nas mora naučiti za sebe i koje nitko drugi ne može naučiti umjesto njega. Naš nebeski Otac mjeri i odmjerava svaku nevolju prije nego što dopusti da dođe na vjernika. On razmatra okolnosti i snagu onoga koji treba biti izložen Njegovoj kušnji i nikada ne dopušta da kušnja bude veća od snage otpora. Ako je duša nadjačana, osoba pobijeđena, nikada ne smijemo okrivljavati Boga nego čovjek izložen kušnji nije bio dovoljno budan, nije se dovoljno molio i nije vjerom iskoristio sve zalihe koje mu je Bog obilno stavio na raspolaganje. Krist nikada nije iznevjerio vjernika u času njegove kušnje. Vjernik se mora uhvatiti za obećanje i suočiti s neprijateljem u ime Gospodnje.
O, veliko djelo treba biti obavljeno za Božji narod dok se ne pripremi za uznesenje na Nebo! Vrućina peći za neke mora biti velika da bi se pokazala troska. Čovjekovo „ja“ mora se razapeti. Kada svaki vjernik bude poslušan Gospodinu onoliko kolika je mjera njegovog znanja, kada svojim bližnjima ne bude pružao nikakav razlog da ga tlače, ne mora se plašiti ishoda makar mu prijetila tamnica ili smrt.
Gospodin njeguje nježnu sućut prema pripadnicima svojeg naroda. Vjera, čudesna vjera – ona Božji narod vodi uskim putem. Bez te vjere svakako bismo pogrešno protumačili Njegovo postupanje prema nama, izgubili bismo povjerenje u Njegovu ljubav i vjernost. Kakve god bile naše nevolje i patnje neka ne bude malodušnosti, nikakvog mrzovoljnog nezadovoljstva, nikakvog gunđanja.
Jedan jedini dokaz da je nezaslužena Božja naklonost zablistala u našem srcu nadmašit će po vrijednosti svaku nevolju kakva god ona bila, koliko god okrutna bila! (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)