„Jao, jer velik je dan ovaj, slična mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ će se izbaviti iz nje.“ (Jeremija 30,7)
Put u slobodu od grijeha vodi preko razapinjanja samoga sebe, preko sukoba sa silama tame. Trebamo raditi ozbiljno, brižno, ne za to buduće vrijeme, nego za danas. Mi trebamo sada steći poznavanje istine kakva je u Isusu, sada imati osobno iskustvo. U ovim dragocjenim završnim trenucima vremena kušnje trebamo steći duboko i živo iskustvo. Tako ćemo oblikovati karakter koji će nam osigurati izbavljenje u vrijeme velike nevolje.
Vrijeme nevolje je talionička peć iz koje se trebaju izliti karakteri nalik na Kristov. Ona je zamišljena da navede Božji narod da odbaci Sotonu i njegove kušnje. Posljednji sukob treba pokazati Kristovim sljedbenicima pravi karakter Sotone, okrutnog tiranina, i taj će sukob za njih učiniti ono što ništa drugo nije moglo, naime, da se potpuno okrenu od njega. Voljeti i cijeniti grijeh znači voljeti i cijeniti njegovog začetnika, smrtnog Kristovog neprijatelja. Kada nalaze izgovore za grijeh i prianjaju uz izopačenosti karaktera, oni daju Sotoni mjesto u svojem srcu i daju mu čast.
Cijelo Nebo je zainteresirano za čovjeka i želi mu spasenje. To je i veliki cilj svih Božjih nastojanja oko pojedinaca. Najveće čuđenje nebeskih vojski izaziva činjenica da se tako mali broj ljudi odlučuje zatražiti slobodu od robovanja zlim utjecajima, da je tako malo onih koji su spremni u suradnji s Kristom uložiti sve svoje snage u veliko djelo svojeg izbavljenja.
Da su ljudi pred njima razotkrili nastojanje velikog varalice koji ih želi zadržati u buntovnoj ogorčenosti i u savezu bezakonja, kako bi se iskreno potrudili odbaciti djela tame, kako bi se čuvali da ne padnu u kušnju, kako bi nastojali pronaći i ukloniti svaku manu koja narušava Božje obličje u njima; kako bi se željno tiskali uz Isusa i kakve bi se iskrene molbe uzdizale prema Nebu da njihov hod s Bogom postane smireniji, prisniji, sretniji. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)