„Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.“ (2. Korinćanima 4,17.18)
Ako naše misli budu obuzete onim što je vječno, a ne onim što je na Zemlji, uhvatit ćemo se za ruku neograničene snage, i što bi nas još moglo ožalostiti?
Ne trebamo biti ostavljeni kao plijen Sotoninoj sili. Božja djeca ne smiju dopustiti Sotoni da se postavi između njih i njihovog Boga. Ako Mu dopustite da to učini, On će vam govoriti da su vaše nevolje najteže, da su to najžalosnije nevolje koje su ikada zadesile ikojeg smrtnika. On će staviti svoja povećala pred vaše oči, sve će vam prikazati u povećanom obliku da bi vas ispunio obeshrabrenjem. Uzmite Božju riječ kao svojeg savjetnika, ponizite svoju nesigurnu dušu pred Bogom i skrušena srca recite: „Skidam ovdje svoje terete jer ih nisam sposoban nositi. Oni su odviše teški za mene. Skidam ih i stavljam pred noge našeg Otkupitelja, punog sućuti.“
Kada vas Sotona kuša, nemojte izgovoriti nijednu riječ sumnje ili tame. Vi sami možete izabrati tko će upravljati vašim srcem, tko će vladati vašim umom. Ako odlučite otvoriti vrata prijedlozima Zloga, vaš um bit će ispunjen nepovjerenjem i buntovničkim pitanjima. Vi možete iznositi svoje osjećaje, ali svaka sumnja koju iznesete sjeme je koje će isklijati i donijeti plod u životu nekoga od vaših bližnjih i vi nećete moći poništiti djelovanje svojih riječi. Vi ćete se možda oporaviti od svojih kušnji i izvući se iz Sotoninih zamki, ali oni koji su došli pod vaš utjecaj možda neće biti u stanju pobjeći od nevjerovanja na koje ste ih naveli. Kako je zato važno da onima oko sebe govorimo samo ono što će im uliti duhovnu snagu i dati duhovno prosvjetljenje! Uzdižimo duše Isusu kojega i ne vidjevši volimo, i budimo ispunjeni neiskazanom radošću punom slave. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)