„Doduše, svako karanje za sada ne pričinja se nečim što donosi radost, nego žalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajani donosi plod pun mira – pravednost.“ (Hebrejima 12,11)
Bog zna što je za naše najveće dobro. Posebna disciplina kojoj smo izloženi ne smije istaknuti najgore i najgrublje osobine našeg karaktera, već Kristovu krotkost i nježnost razvijajući u nama dragocjene Kristove vrline.
Morate učiti u Kristovoj školi da biste postali slični Kristu. Bog prilagođava svoju milost posebnim potrebama svakog pojedinca. „Dosta ti je moja milost!“ (2. Korinćanima 12,9) Kada vam teret postane teži, pogledajte gore i vjerom se još čvršće uhvatite za ruku Isusa, svojega moćnog pomoćnika. Kada se teškoće nagomilaju oko Njegovog naroda u opasnostima posljednjih dana, On će poslati svoje anđele da cijelim putem budu uz nas dovodeći nas sve bliže Isusovim okrvavljenim plećima. I kada dođu veće nevolje, zaboravit ćemo manje teškoće.
Morate ostati neporočni, pravi i čvrsti imajući na umu da je vaš karakter zapisan u nebeskim knjigama. Nema nikakve okolnosti, mjesta, teškoće ili nevolje u kojoj ne možemo živjeti prekrasnim životom kršćanske vjernosti i uzornog ponašanja. Pobjeda se ne stječe izbjegavanjem nevolja – oslobađanjem od njih – već herojskim suočavanjem s njima, strpljivim podnošenjem.
Svatko će se suočiti s nevoljama. Ako budete gledali na Isusa, ako budete vjerovali u Njega kao u svojeg Spasitelja, bit ćete provedeni kroz svaku nevolju i strpljivo ih podnoseći, postat ćete snažniji kako biste izdržali i sljedeću kušnju, sljedeću nevolju.
Samo nas ograničenost našeg pogleda sprečava da raspoznamo Božju dobrotu u disciplini kojoj je podložio svoju Crkvu, ali i u velikim blagoslovima za koje se pobrinuo. U svim vremenima očaja i nedoumice, Bog je sigurno utočište svojem narodu. U sjenci Njegove zaštite oni mogu sigurno ići Njegovim putem. U nevoljama koje su određene da ih pročiste, sila Evanđelja treba biti njihova utjeha. Njegova sigurna Riječ bit će njihova tvrđava. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)